Organ Vida – 7. Međunarodni festival fotografije

OV7_Bijeli

Glavna izložba 7. izdanja Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida na temu Granice će ove godine predstaviti 10 finalista, odabranih nakon gotovo dva mjeseca dugog natječaja. Selektirani od strane međunarodnog žirija koji se sastoji od sljedećih članova: Roger Ballen, Simon Bainbridge, Michael Famighetti, Rob Hornstra, Alessandro Imbriaco, Hannah Starkey i Sandra Vitaljić,  odabrani projekti prikazuju osobnu, društvenu, političku i etičku realnost današnjice u obliku fotografskih priča.

Program festivala

Odabrani finalisti 7. izdanja Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida su:

► Michel Le Belhomme  — Dva labirinta

► Arnau Bach — Predgrađe

 Myriam Meloni — Limbo

► Daesung Lee — Futuristička arheologija

► Aras Goekten — Arkanum

► Anton Polyakov — Pridnjestrovski konglomerat

► Lana Mesić — Anatomija oprosta

► Tommaso Tanini — H. je rekao da nas voli

► Paolo Ciregia — U Ukrajini

► Alnis Stakle — Teorija R

Ovogodišnji izbor projekata je raznolik. Iako prevladavaju istraživački projekti dokumentarno-konceptualnog pristupa, konačni izbor odražava različite načine razmišljanja o pojmu granica, kako u pogledu teme tako i pristupa.

Granice kroz fotografiju
Galerija Klovićevi dvori

n10

Michel Le Belhomme u seriji Dva labirinta u konfliktu je s pejzažem kao vizijom i produktom prostora pri čemu ih preslikava u mape i kreacije koji su na granici između dokumentacije i fikcije. Paolo Ciregia dokumentira posljedice Ukrajinske krize, posebice stanje u pokrajini Donbass serijom fotografija U Ukrajini.

Alnis Stakle - Theory of RTeorija R je serija fotografija Alnisa Staklea u kojoj daje viđenje svog rodnog grada Rige koji ispod blještavila i sigurnih turističkih ruta skriva ruševine sovjetske arhitekture te mnoge opasnosti unutar urbane sredine.

Posljedicama genocida u Ruandi bavi se nizozozemska fotografkinja hrvatskog podrijetla, Lana Mesić, koja kroz seriju Anatomija oprosta ispituje žrtve i počinitelje zločina. Problem još jedne afričke države, u ovom slučaju Maroka definira Myriam Meloni serijom Limbo koja prikazuje zarobljene migrante kojima je ostala samo nada za boljim životom i odlaskom u Europu.

BALDUR HAASE, tipografo. Arrestato per possesso illegale del libro “1984” di George Orwell. Denunciato alla Stasi dal cognato, scontò una pena di 3 anni. Jena, 2012. A sinistra un dettaglio di un ritratto di Baldur bambino.
BALDUR HAASE, tipografo. Arrestato per possesso illegale del libro “1984” di George
Orwell. Denunciato alla Stasi dal cognato, scontò una pena di 3 anni. Jena, 2012.
A sinistra un dettaglio di un ritratto di Baldur bambino.

H je rekao da nas voli fotografa Tommasa Taninia istražuje osjećaje straha i ugnjetavanja uzrokovane životom u DR Njemačkoj.

Arnau Bach fotografijama Predgrađe odražava životni stil mladih u getoima u predgrađu Pariza. Projekt Pridnjestrovski konglomerat fotografa Antona Polyakova daje nam autorovo viđenje Pridnjestrovlja, nekadašnjeg dijela Sovjetskog saveza.

Daesung Lee - Futuristic ArchaeologyDaesung Lee, koji je i lani bio finalist festivala Organ Vida, ove godine predstavlja projekt Futuristička arheologija. Serijom fotografija problematizira tradicionalni Mongolski nomadski način života koji je ugrožen zbog promjena u okolišu.

Arkanum 2014
Arkanum 2014

Serija Arkanum autora Arasa Goektena fokusira se na današnje metropole i bavi se odnosom čovjeka prema svojoj urbanoj sredini i arhitekturi.

Uz deset finalista, festival Organ Vida će u svojem katalogu predstaviti pet dodatnih, posebno pohvaljenih projekata čiji su autori Jean—Christophe Guillaume (Belgija), Emile Ducke (Njemačka), Emanuele Occhipinti (Italija), Andrejs Strokins (Latvia) i Olivier Lovey (Švicarska).

Festival će u rujnu postati mjesto susreta 30-tak inozemnih umjetnika i stručnjaka za fotografiju koji će se predstaviti u sklopu programa kroz predavanja, izlaganja, panele, radionice i razgovore na vodstvima kroz izložbe. U sklopu festivala održat će se predstavljanja i potpisivanja knjiga, pregledi portfolija i koncerti.

Glavnina festivalskog programa održat će se u središnjoj festivalskog lokaciji u Galeriji Klovićevi dvori, a ostatak izložbenog programa u Galerijama Kranjčar i Galeriji Zvonimir. Filmski program ugostit će Dokukino Zagreb.

Ostale izložbe u okviru festivala:

O Mothers of BosniaArmin SmailovićO Mothers of Bosnia….
Galerija Klovićevi dvori

“O Mothers of Bosnia
No words that I can write
will change the script
nor can I an outsider
ever sing your song”

(Ulomak iz pjesme Rosemary Menzies The Mothers (Majke))

Rad/Izložba O Mothers of Bosnia… sastoji se od tri dijela pod nazivima Black Portraits, Testimony Portraits i Audio Portraits.

Black Portraits:

Procijenjeno je da je 20.000 žena bilo podvrgnuto silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja tijekom rata između 1992. i 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Preživjele žrtve pate od osjećaja straha, depresije, bespomoćnosti, nesigurnosti, ozbiljnih zdravstvenih problema, te zbog neprestanog prisjećanja na zločine.
Između 2010. i 2014. godine Armin Smailović fotografirao je žene koje su bile žrtve navedenih zločina s vizijom da nezamislivo i neizrecivo učini vidljivim. Smailović je prikazao žene koje žive s individualnim i kolektivnim ratnim traumama iz dana u dan. Dio izložbe Black Portraits napravljen je uz malo, ili čak bez imalo osvjetljenja da bi se prenio osjećaj izolacije, straha i boli. Izdvojene iz svog okruženja, fotografije se doimaju kao vizualni odjek žrtava logora za silovanje. Samoća žena koje sa sobom nose okrutnu ostavštinu rata, opresije i bespomoćnosti promatračima je očita. Svaka žena nosi se sama sa svojim dubokim i traumatskim sjećanjima. Gotovo sve žrtve moraju živjeti uz terapiju, velike doze lijekova i neprestana prisjećanja na traumatske događaje. Nikakve riječi ni slike ne mogu prikazati ili objasniti patnju ovih žena. Većina njih mora se sasvim sama nositi s dugoročnim posljedicama nasilja.

Testimony Portraits i Audio Portraits

Rad Testimony Portraits sastoji se od slika preuzetih 2015. godine iz znamenitog sudskog predmeta Kunarac (BR: IT-96-23-PT) na UN-ovom Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu.
Svaki pojedini piksel u radu Portraits različit je kako bi se predstavila svaka pojedina preživjela žrtva kako daje svoj iskaz u UN-ovoj sudnici 2000. godine. Dodatan zvučni zapis u radu/izložbi, uz prijevod, izvor je priča o zastrašujućim iskustvima žrtava.

 

So¦Źi projektRob Hornstra / Arnold van Bruggen: Soči projekt: Atlas rata i turizma na području Kavkaza
Galerija Klovićevi dvori
Fotograf Rob Hornstra i novinar Arnold van Bruggen od 2009. surađuju na istraživanju i dokumentiranju turbulentnog ruskog grada Sočija. Tijekom pet godina i jedanaest posjeta, provodili su praksu „sporog novinarstva“ kako bi što dublje proniknuli u problematiku tog područja i njegovu nevjerojatnu transformaciju u pripremi Zimskih olimpijskih igara 2014. godine. Soči, suptropsko sovjetsko odmaralište u srcu Kavkaza i daleko od Moskve, nalazi se u blizini kriznog područja Abhazije i osiromašenih, nestabilnih država sjevernog Kavkaza. Kao mjesto gdje ljetni turizam graniči s terorizmom, korupcijom i siromaštvom, pun je kontradikcija. Ne iznenađuje da su se Hornstra i van Bruggen tijekom realizacije projekta susretali sa zatvorenim graničnim prijelazima i prerevnim policijskim službenicima, a pred sam im je kraj zabranjen ulazak u Rusiju.

Kroz fotografije, testove, video isječke i knjige, Hornstra i van Bruggen uvlače promatrača u priču o Sočiju, s fokusom na individualne pripovijesti, koje kao cjelina bilježe veće probleme. Zajedno s njihovom knjigom istog naziva, Soči projekt: Atlas rata i turizma na području Kavkaza, ova izložba razlaže priču neprestane ruske težnje za pronalaskom post-sovjetskog identiteta. Hornstra i van Bruggen otkrivaju koliko su dalekosežne implikacije međunarodnih političkih i ekonomskih odluka kad se suoče s lokalnim uvjetima.

Ova izložba na Međunarodnom festivalu fotografije Organ Vida nudi nam kratak uvid u sjeverni Kavkaz, jedno od tri područja istraživana tijekom Soči projekta.
Uvozna pustinjaBojan Mrđenović: Uvozna pustinja (2015.)
Galerija Miroslav Kraljević

Fotografije prikazuju odlagalište fosfor-gipsa, suspenzije koja nastaje kao industrijski nusprodukt u proizvodnji mineralnih gnojiva. Od 1983. godine do danas na ovom je deponiju nataloženo preko 6 milijuna tona materijala.

Ove fotografije predstavljaju jedan segment fotografskog rada  u kojem se na primjeru grada Kutine kroz pejzaže (apstraktne, prirodne, urbane) problematiziraju društveni odnosi koji su uvjetovani načinima industrijske proizvodnje.
Cilj je stvoriti fotografije koje kao dokument vremena svjedoče o relevantnim društvenim temama, a istovremeno privlače svojom začudnom ljepotom.

Izložba je rezultat koprodukcije Galerije Miroslav Kraljević iz Zagreba i Centra za suvremenu umjetnost iz Celja.

 

Bijele no¦çiEgor Rogalev, Alexey Bogolepov: Bijele noći
Galerija Kranjčar

Svaki pokušaj razgovora o Sankt Peterburgu mogao bi zapeti u stanovitom svečanom jezičnom izričaju. Kako bi se grad očuvao u vlastitoj prošlosti, tijekom sovjetskih vremena korišten je jezik zlatnog doba ruske književnosti, uslijed čega je gradu pridruženo mnogo etiketa poput „kraljevski“, „službeni“ ili „imperijalni“. Čak su se i „bijele noći“ polarnog dana iz prirodnog fenomena pretvorile u izlizani društveni konstrukt i pozadinu za turističke šetnje mostovima i nasipima tog „grada-muzeja“.

Dosljedno odbijanje zastarjelog jezika dovelo nas je do iskonskog sloja grada – skupa prirodnih materijala prenesenih iz okolnih nakupina u deltu rijeke Neve i tamo poslaganih određenim slijedom. Te smo putove slijedili do njihovih izvora – kamenoloma, iskopina i rudnika. Ovaj projekt prikazuje grad kao nakupinu prijeloma i šupljina, nastalih zbog vađenja stijena i minerala kojima je sagrađen. Mramorne ploče, granitne strukture i slojevi gline s lećama pijeska čine kostur grada, lišen tijela. Sankt Peterburg često se opisuje kao fantomski ili mitski grad, apstraktni utopijski projekt ostvaren po visokoj cijeni, čistom snagom volje i unatoč svim preprekama. Ako se umjesto na apstraktno usredotočimo na konkretno, možemo tvrditi da je on i antropogeni geološki proces, ogromna instalacija land arta, zametnuta zemlja.

Massimo Branca / Igor Marchesan:  Unutar Izvan Ispod Bukurešta
Collettivo Fotosocial
Galerija Klovićevi dvori

Kad smo prvi put posjetili njihov podzemni dom u centru Bukurešta, nikad nismo očekivali da ćemo s vremenom postati dio njihove obitelji. Ova skupina djece, u dobi i do 40 godina, ulično su pleme željezničkog kolodvora Gara de Nord. Izvježbani udarcima, naučili su režati da bi ih se čulo. Teško je u isto vrijeme biti dobar i zahtijevati poštovanje drugih. Uslijed odrastanja u društvenoj izolaciji i bez roditelja, na mnogima se od njih vide znakovi ovisnosti o drogama, tragovi bolesti i zatvora. Ponekad se čini da svjesno srljaju u preranu smrt, što su mi je, nažalost, jedan od njih i potvrdio. Unatoč svemu, sami su shvatili vrijednost gostoljubivosti, zajednice i bratske ljubavi. U potrazi za sigurnošću i toplinom, ovi su mladići jedni drugima potpora. Prema pravilima koja bi „civilizirani“ svijet pogrešno shvatio, osnovali su malu zajednicu suprotstavljenu nadzemnom društvu. Podzemni su tuneli postali prihvatilišta odbačenih, no njih je to nagnalo da naglase svoje marginalizirano stanje i ojačaju vlastito poimanje samih sebe kao izopćenika. Integracija u vanjski svijet postala im je gotovo nezamisliva.

Naše fotografsko istraživanje slijedilo je priče onih koji su, usred nesnosne materijalne i emocionalne zakinutosti, sigurnost pronašli u odbačenoj zajednici, marginalnoj i nasilnoj, a opet iznenađujuće humanoj. Htjeli smo dokumentirati vrlo složenu stvarnost, unutar koje su droga i zatvor u velikoj mjeri posljedice prilagodbe i prihvaćanja marginalizacije. Nadamo se da ćemo publici omogućiti uvid u podzemni život Gara de Norda bez prethodnog filtra sažaljenja, predrasuda ili straha, te joj omogućiti da bude dijelom osobnog susreta. Budući da jaz između bogatih i siromašnih postaje sve većim problemom, smatramo da je upravo stvaranje mosta između različitih društvenih sfera presudan zadatak dokumentarnog rada. Dvije smo godine proveli usredotočeni na ulice Bukurešta, gdje smo živjeli s jednom od najizopćenijih zajednica Europe. Tijekom tog vremena, iskusili smo ozbiljne posljedice društvenih poremećaja, što nas je nagnalo da se osvrnemo na vlastito stanje i shvatimo koliko su pravila koja vladaju čovječanstvom zapravo krhka i nepredvidiva.

Frame storiesIia Susiraja, Maija Tammi, Markus Henttonen: Uokvirene priče
Kula Lotrščak

Uokvirene priče predstavlja tri finska umjetnika: Markusa Henttonena, Iiu Susiraju i Maiju Tammi. Ovi umjetnici različitim pristupima istražuju i preispituju bit onoga što znamo, što mislimo da znamo, što prepoznajemo i smatramo uobičajenim, stvarnim i poznatim, te što se događa izvan svijeta snova, osjećaja i pretpostavki. Kako to sve izgleda kada se promatra s točke koja se nalazi negdje između?

U radu Maije Tammi naslovljenom Mliječna staza mistične fotografije povezuju mitove i znanost o tome kako se Mliječna staza transformirala i kako je nastao život. Kontinuitet života u obliku tekućina, sjemenja i putujućih čestica stvara misterij o tome što je stvarno, a što imaginarno. Vrijeme, kao što ga mi mjerimo, postaje nerelevantno, nepostojeće, ali konstantno prisutno. Vrijeme nedodirljivo protječe i u radu Markusa Henttonena u seriji Pomaknute priče – Put do nade. Uspomene i želje, snovi i nade preoblikuju i proširuju prostor između stvarnosti i imaginarnog pomoću nedefinirane, začudno melankolične i daleke čežnje tijekom nezaustavljivog putovanja nalik na život. Putovanje Iiu Susiraje započinje na njezinom kauču. Izvrnutim humorom i odlučnom prisutnošću ona putuje daleko od uobičajenog sa svojom muzom, „svakodnevnim životom“. U njezine dvije serije Lijepo ponašanje i Savršen svakodnevni život ona (pre)oblikuje nove uvide uz pomoć vlastitih portreta i svakodnevnih objekata, te spajajući dva obična predmeta u novi.  Susiraja nadilazi stvarno, očekivano i primjereno pokazujući emocionalnu stvarnost u svima nama.

EastreetEASTЯEET 3: Ulična fotografija iz Istočne Europe
Galerija Zvonimir

EASTREET je izložba i publikacija posvećena uličnoj fotografiji iz Istočne Europe. Jedna je od najvećih inicijativa ove vrste. Gotovo 20 000 fotografija autora iz cijelog svijeta zaprimljeno je tijekom sva tri dosadašnja izdanja. Dosad je u obliku izložbi i publikacija predstavljeno više od 200 fotografija autora iz više od 22 zemlje. Treće izdanje Eastreeta održano je u srpnju 2015. godine u Lublinu (Poljska). Protekla izdanja predstavljena su i održana u Belgiji, Kambodži, Gruziji, Francuskoj, Ukrajini i na Tajlandu. Svake godine, grupa kustosa izabire najbolje fotografije koje se prikazuju u obliku galerijske izložbe, ali i kao dodatne vanjske instalacije na gradskim ulicama, te u obliku publikacije u kojoj su predstavljeni svi radovi. Publikacija se dijeli tijekom otvorenja i prosljeđuje posebno izabranoj grupi međunarodnih institucija, galerija i kustosa. Treće izdanje Eastreeta sadrži 82 fotografije od fotografa iz 18 zemalja.

Organizatori žele da Eastreet bude prilika za bolji uvid u ljudsku prisutnost u javnim prostorima Istočne Europe – kroz spontanu i neplaniranu uličnu fotografiju, dokumentiranje jedinstvenih trenutaka, ideja i simbola putem fotografije, koja pomaže u vizualnom opisu regije i njezinom sagledavanju izvan granica postojećih stereotipova i različitosti. U isto vrijeme, to je pokušaj definiranja Istočne Europe, pokazivanja njezinih trenutnih stanja i jedinstvenih kvaliteta. Cilj Eastreeta je stvaranje kompleksnog i raznovrsnog portreta regije i same ulične fotografije. Pitanja koja Eastreet postavlja su: kakve promjene ljudi doživljavaju i u kakvim vrstama interakcija sudjeluju? Kako individua oblikuje vlastito okruženje, kako ono utječe na naš život, u kakvoj smo mi interakciji s našim okruženjem? Što je skriveno ispod površine svakodnevnog života u ovom dijelu svijeta?

Forma ulične fotografije idealno se uklapa u ovo tematsko područje, no ona nije sagledana u užem, konvencionalnom smislu – izložba sadrži širok spektar dokumentarne fotografije (dokle god se radi o individualnim fotografijama, ne serijama). Pokušavaju se istražiti granice žanra, traži se novi stil, nova imena, svježe ideje. Nastoji se promovirati ulične fotografe koji rade u ovom dijelu svijeta i izgraditi im platformu za dijalog i inspiraciju. Ovogodišnje izdanje Eastreeta bilo je popraćeno edukativnim programom posvećenim različitim aspektima dokumentarne fotografije u praksi i teoriji.

Kustosi: Joanna Kinowska, Aleksander Bochenek, George Georgiou, Tomasz Kulbowski, Grzegorz Ostręga

Popis fotografa uključenih u Eastreet 3: Ana Alexandrescu, Julia Autz, Siarhei Balai, Norman Behrendt, Marek M. Berezowski, Aliaksei Bibikau, Maciej Biedrzycki, M. Scott Brauer, Maksym Chychynskyi, Paolo Ciregia, Paulina Czarnecka, Michał Czarnecki, Tomasz Desperak, Anargyros Drolapas, Nikolay Dutkin, Garry Efimov, David Gaberle, Maciej Gapiński, Emil Gataullin, George Gavrilakis, Florin Ghebosu, Reinis Hofmanis, Julie Hrudová, Eleni Ioannidou, Mikhail Izopeskov, Jadwiga Janowska, Adrian Jaszczak, Evgeny Kamenev, Christos Kapatos, Athanasios Karatzas, Zisis Kardianos, Andreas Katsakos, Ertugrul Kilic, Ivan Kleymenov, Evgeniya Kurtina, Monika Łopacka, George Marazakis, Galia Nazaryants, Maria Novoselova, Paul Osipoff, Oguz Ozkan, Haris Panagiotakopoulos, Marina Paulenka, Aleksandra Perović Mihajlovic, Serge Poliakov, Anton Polyakov, Sergey Poteryaev, Kateryna Radchenko, Marta Rybicka, Juliya Skorobogatova, Stavros Stamatiou, Magdalena Świtek, Karol Szymkowiak, Hajdu Tamas, Denis Taraskin, Vasile Catalin Tomoiaga, Darya Trofimova, Vladimir Troyan, Aleksey Tudakov, Andrey Tulnov, Balázs Varga, Lukas Vasilikos, Tomasz Wiechnik, Natalia Wierzbicka, Krzysztof Wójcik, Yauhen Yerchak, Vadim Zamirovski, Spiros Zervoudakis, Maxim Zhuravko.

Festival Organ Vida održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova.

NAPOMENA: Ulaz na sve izložbe i festivalski program je besplatan!

Karla Milevoj
Voditeljica PRESS & PR službe
gsm: +385 98 9600 323
e-mail: press@organvida.com