Oton Gliha: Gromače

Izložba Otona Glihe ,organizirana u povodu stogodišnjice slikareva rođenja, nakon  svog predstavljanja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci,   u cijelosti se predstavlja i u zagrebačkim  Klovićevim dvorima.

Autorica koncepcije izložbe : Vilma Bartolić, Muzej moderne i suvremene umjetnost, Rijeka

Kustosica izložbe : Ana Medić, Galerija Klovićevi dvori

Gromače 10-66;1965,uljeplatno;privatno vlasništvo

Zamišljena kao prikaz jezgre stvaralaštva Otona Glihe, izložba nosi naslov „Gromače“ sugerirajući bazični motiv tog umjetničkog opusa. Ukupno četrdeset tri slike reprezentiraju razvojne dionice  slikarevog   ključnog motiva kojim Oton Gliha  ulazi u korpus hrvatskog modernističkog slikarstva druge polovine 20.stoljeća .

Prema koncepciji izložbe, pregled  evolucije pejzaža Otona Glihe započinje markiranjem ishodišta , radovima koji su nastali krajem 40-tih i početkom 50-tih godina prošlog stoljeća. U njima još uvijek prevladavaju obrisi konkretnog krajobraza krčke uvale ili zbijena, akropolski položena naselja, međutim polja prošarana suhozidom već tada zauzimaju svoje mjesto unutar slike. Slijede radovi u kojima se apstrahiranje i redukcija prepoznatljivih raznolikih  pejzažnih formi ostvaruje u korist dominacije jednog jedinog motiva –gromače-forme s kojom će se slikar baviti do kraja svog slikarskog puta. Interpretirat će ga u impozantnom broju slikarskih varijacija, eksperimentirati i dovesti ga do „problema slikarske površine i njene plošne prostorne organizacije „ ali sjećanje na konkretni krčki pejzaž trajno će  stvarati kontekst doživljaja njegovih radova, i postat  njegovim autentičnim slikarskim idiomom.

Na izložbi je prikazana i dokumentacija radova koji su mišljeni na tragu  Glihine ideje o sintezi umjetnosti-slikarstva ,skulpture i arhitekture: radovi u javnim i poslovnim prostorima na riječkom području:kameni mozaik u pristanišnoj zgradi Zračne luke Rijeka na otoku Krku, svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl.Zajca, diptih na ulaznom dijelu zgrade Jadroagent, slika izrađena za dvoranu za sastanke u današnjoj Privrednoj banci u Rijeci  te kameni mozaik u hotelskom naselju Ad Tures u Crikvenici.

Gromače,1958,uljeplatno;95 x 115cm;Galerija umjetnina,Split

(…)Evolucija od viđenja do vizije, od iluzije do aluzije, bila je brza. Gliha ulazi intra muros toga nepoznatog, a bliskog kamenitog svijeta. Počinje fiksirajući gromače u njihovoj objektivnoj pojavnosti, kao veće ili manje sklopove, slijedi reljef njihovih formi u svjetlu i sjeni te vegetaciju i kamen u lokalnoj boji. Uzbudljivo je s današnje vremenske distance otkrivati to zavođenje motiva, približavanje i udaljavanje htijenja i moći realizacije, dozrijevanje stila. Pred novim motivom i snažnom emocijom kao da su zaboravljeni sva vještina i znanje:Gliha traži ključ za izraz te stvarnosti, otvara različite registre, iskušava moguće pristupe. Od 1955.svoje slike naziva Gromače, i ta pluralia tantum postaje sinonimom za njegovo slikarstvo. Do 1957.još ih locira: omišaljske, vrbničke, krčke, puntarske, bašćanske, bakarske, primorske- a onda se gubi i ubicirajući pridjev i ostaju samo Gromače.(…)

(..)Osamdesetih godina –tijekom priprema za monografsku izložbu u rano proljeće1982.-osjetio je Gliha potrebu i druge obale: vratiti Gromače integralnosti pejzaža i cjelini doživljaja, vratiti im nebo i more, perspektivu i horizont, vratiti ih ambijentu i prostoru. Iz crteža, iz upijenih boja i ugođaja, iz davno naslikanih slika, izvlači svoje drage, nekadašnje motive. Daleko od svake deskripcije, sa svim dosegnutim likovnim i intelektualnim spoznajama, u tim se pejzažima sada sabire sva tuga i vedrina Mediterana, njegove utihe, bure i južine, spokojna zatravljenost. Njihov otkrivač i pjesnik vratio je na kraju gromačama, i slikarstvu, njihov misterij.(..)

Zdenko Tonković (Tekst iz kataloga izložbe )