Galerija Klovićevi dvori jedna je od najznačajnijih kulturnih institucija u Hrvatskoj.
Svojim širokim djelokrugom rada, kojim zahvaća umjetničke pojave i kulturološka zbivanja od pretpovijesti do suvremenosti, neprekidno u različitosti ponuđenih programa intrigira domaću i stranu publiku novim i drugačijim pogledima na povijesna i suvremena umjetnička zbivanja. Od osnutka 1982. godine, Galerija Klovićevi dvori, tada nazvana Muzejskim prostorom, prva je činila iskorake na hrvatskoj likovnoj, ali i kulturnoj sceni.
Na svoje četiri izložbene etaže godišnje priredi i do 30 izložbi koje redovito posjeti nekoliko stotina tisuća posjetitelja. Visoki kriteriji izložbenog programa održavaju se uvođenjem inovacija u pristupu, odabirom kompleksnih tema i načinima prezentacije, primjenjujući nova tehnološka dostignuća. Svojim izložbenim programom promovira povijesnu kulturnu baštinu kao i suvremenu umjetnost, a neki od uspješnih projekata koji su realizirani posljednjih godina u Galeriji Klovićevi dvori su izložbe Dora Maar i Picasso: dodir pogledima; Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola; Marc Chagall – Priča nad pričama; Pompeji – život u sjeni Vezuva; Tizian, Tintoretto, Veronese – veliki majstori renesanse; Edgar Degas, skulpture; Julije Klović – najveći minijaturist renesanse; Remek djela iz Muzeja Picasso, Pariz; Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.; Katarina Velika – carica svih Rusa; ARS ET VIRTUS Hrvatska-Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine; Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903. i brojne druge.
Galerija Klovićevi dvori smještena je u kompleksu bivšeg isusovačkog samostana čija je gradnja započela u 17. stoljeću. Osamdesetih godina 20. stoljeća samostansko zdanje je preuređeno te su se od 1982. godine u njemu počele priređivati izložbe.Već početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, Galerija je odvažno krenula s velikim kulturološkim projektima, dotad u našoj sredini nezamislivima. Otvorena s djelima Dürera, Dušana Džamonje i Otona Glihe, ubrzo je omogućila prvu javnu prezentaciju Riznice Zagrebačke katedrale, potom upriličila retrospektivu kipara Ivana Meštrovića, i nedugo zatim zadivila europsku publiku Drevnom kineskom kulturom. Publika se počela brojiti u stotinama tisuća. Galerija je otvorila vrata i kao umjetnički izričaj prva u Hrvatskoj promovirala strip, karikaturu i ilustraciju te je utemeljila i Hrvatski biennale ilustracije. Dovela je u Zagreb djela Picassa, Van Gogha, Mondriana, Miroa, Vasarelija, Chagalla, Degasa, Moneta, Kandinskog i cijele plejade umjetnika glasovitog njemačkog ekspresionizma kao i ruske avangarde. Galerija je u više navrata Europi i svijetu uspješno prezentirala hrvatsku povijesnu baštinu i suvremenu umjetnost. Domaćoj publici otkrila je nepoznato umjetničko naslijeđe: brojne sakralne riznice, vrhunske umjetnine sačuvane u okrilju crkvenih redova, Zagoru kao nepoznatu zemlju, a Slavoniju, Baranju i Srijem kao vrelo europske civilizacije. Prva je vrednovala umjetničke opuse domaćih umjetnika moderne: Emanuela Vidovića, Lea Juneka, Slave Raškaj, Joze Kljakovića, Roberta Auera, Vlahe Bukovca, Mate Celestina Medovića i Mencija Clementa Crnčića. Ponudila je i prvu kulturološku sintezu hrvatske avangarde, prvo sintezno prikazivanje grčkoga i klasičnog rimskog naslijeđa na hrvatskom tlu, kao i kulturološku sintezu hrvatskoga ekspresionizma. Daljnji razvitak i programska strategija kretat će se dakako u nastavku međunarodnih izložbenih projekta te njihovoj kontekstualizaciji u tijekove domaće likovne umjetnosti, kao i afirmacija te promocija najboljeg djela domaće likovne produkcije u našoj sredini ali i njezina prepoznatljivost u Europi i svijetu. Profesionalnost našega djelovanja i ozbiljnost u pristupu likovnoj baštini višekratno je nagrađena i prepoznata od strane državnih instanci, medija te ponajprije vjerne publike.
