Galerija Klovićevi dvori
8. 6. – 31. 7. 2016.

Otvorenje izložbe u srijedu, 8. 6. 2016. u 19 sati

Bijenalna izložba hrvatske ilustracije u međunarodnome kontekstu po šesti put održava se u Galeriji Klovićevi dvori u tradicionalnom ljetnom terminu. Otkada su 2006. godine postavljeni temelji međunarodne manifestacije posvećene ilustraciji, a kojoj su s vremenom uz naše članove prosudbenih komisija pridonijeli brojni inozemni kustosi i suradnici prepoznata je kao svojevrstan zaštitni znak ljetnih zagrebačkih izložbenih događanja u prostorima Galerije Klovićevi dvori, a kasnije i hrvatskih. Za šesto predstavljanje ilustracije planiramo pokazati, obrazložiti i dokumentirati tematski izbor zasnovan na interdisciplinarnom prožimanju ilustracije i animacije. Za promjenu koncepta podršku smo dobili od izv. prof. art. Darka Kreča pročelnika Odsjeka za animirani film i nove medije ALU iz Zagreba, ujedno člana prosudbene komisije ovogodišnje izložbe i autora teksta koji će popratiti konačan izbor radova. Uz izv. prof. art. Kustosica iz Ruske Federacije Jekaterina Gavrilova je autorica predstavljanja ruske ilustracije u sklopu Biennala. Uz izložbu će biti organizirane i brojne popratne radionice za najmlađe.

Prosudbena komisija ovogodišnjega bijenala ilustracije (Šesti hrvatski biennale ilustracije) u sastavu: Darko Kreč, Mihaela Majcen-Marinić, Danijela Marković, Iva Sudec-Andreis i Koraljka Jurčec-Kos izabrala je radove (najmanje 1, a najviše 6) za izlaganje na izložbi sljedećih autora:

Ivana Armanini, Zdenko Bašić, Marko Belić, Iva Božić, Marija Brašnić, Aleksander Brezlan, Vanda Čižmek, Marko Dješka, Branko Farac, Ivana Guljašević, Davor Habajec, Marsela Hajdinjak, Ana Horvat, Saša Jantolek, Katarina Jukić, Irena Jukić-Pranjić, Maja Kastelič, Helena Klakočar, Dubravka Kolanović, Renata Ladović Meštrović, Dina Milovčić et. al., Manica K. Musil, Martina Lexi Vizec, Martina Meštrović, Davor Pavelić, Matija Pisačić, Andreja Peklar, Margareta Peršić, David Peroš Bonnot, Sanja Pribić, Goran Radošević, Mislav Rotim, Alenka Spačal, Danijel Srdarev, Hana Stupica, Andreja Sužnjević, Sanja Šantak, Manuel Šumberac, Davor Šunk, Anja Tolar Tomšič, Mislav Tomašinjak, Tomislav Torjanac, Vendi Vernić, Manuela Vladić Maštruko, Marija Vuletić

Šesti hrvatski biennale ilustracije

Autori Zagrebačke škole animiranog filma proslavili su ovu specifičnu likovno filmsku disciplinu diljem svijeta. Većina značajnih autora te proslavljene škole uz animirani film bavila se stripom, karikaturom i ilustracijom. I dok su neki od njih, uglavnom akademski obrazovani umjetnici (Zlatko Bourek, Pavao Štalter, Aleksandar Marks) u svojim filmovima istraživali mogućnosti slikarskog načina izražavanja u mediju, drugi su (Borivoj Dovniković, Zlatko Grgić, Nedjeljko Dragić, Joško Marušić, Krešimir Zimonić,…) više naginjali stripovskom i karikaturalnom pristupu animaciji.
Često su uspješni animirani filmovi i serije za djecu npr. Krava na mjesecu Dušana Vukotića ili Profesor Baltazar i Mali leteći medvjedići prerađivani i prebacivani iz medija animiranog filma u medij slikovnice.
Animirani film u svakoj sekundi ima 24 il 25 ”kvadrata” (sličica). Svaki ”kvadrat” filma predstavlja jednu ilustraciju pa bi prosječni desetminutni film sadržavao tisuće ilustracija.

No, dali je to stvarno tako?
Tehnički gledano- DA!

Međutim, animirani film kompleksno je djelo u koje ulazi mnogo elemenata (režija, animacija, scenografija, montaža, glazba, …).  Crtana animacija sastoji se od niza povezanih crteža (ekstrema, međuekstrema, faza) koji imaju određenu logiku i redoslijed od kojih samo ”glavni” crteži (ekstremi) definiraju pokret i samo oni imaju autorski pečat (ostali djelovi pokreta izrađuju pomoćni animatori, fazeri, i ti crteži nemaju autorsko-umjetničku vrijednost).
Dakle animirani film ne možemo jednostavno razdijeliti na dijelove i predstaviti kao ilustraciju. No pažljivim biranjem pojedinih ”kvadrata” iz filma možemo prijeći u drugi medij, medij ilustracije.
A kakva je situacija s ilustracijom? Da li svaka ilustracija može postati animacija (animirani film)? Nararavno da može.  Ubrzani razvoj računalne tehnologije i software-a omogućila je da svaka ilustracija rađena u bilo kojoj tehnici uz dovoljno talentiranog, izučenog i spretnog animatora može oživjeti. Još prije petnaestak godina postojalo je toliko ograničenja u tehnološkom smislu da su autori (animatori) bili prisiljeni svoju likovnost prilagođavati tehnološkim mogućnostima (npr. slikanje uljanim bojama na celu bilo je skoro nemoguće jer bi se cel , kada se boja osušila, nekontrolirano sakupljao).
Osim što je tehnologija uspješno riješila ovakove probleme, doprinjela  je i samoj demokratizaciji  izrade animiranih filmova, jer danas svatko tko ima imalo talenta, znanja i spretnosti može sam izraditi animirani film i time se animacija i ilustracija donekle izjednačuju.
U selekciji radova za 6. Biennale ilustracije sve navedeno uzeo sam u obzir jer svaka ilustracija može postati animacija i skoro svaki ”kvadrat” filma pažljivim odabirom može postati ilustracija. Prispjeli radovi pokazali su visoku kvalitetu i raznolikost. Bilo je izuzetno duhovitih ilustracija, knjiga snimanja, animacija vlastitih ilustracija, lutaka koje ”samo” treba pokrenuti, animiranih kolaža, ilustracija u kombinaciji sa živom slikom i animacijom, scenografija budućih filmova, itd.
Uglavnom sam uživao u selekciji radova kao što se nadam da ćete i vi uživati u izložbi postavljenih animacija i ilustracija.

Darko Kreč, animator i ilustrator, izv. prof. art na ALU, Zagreb.

POKRET U SLICI, SLIKA U POKRETU

Ovogodišnja izložba hrvatske ilustracije u međunarodnom kontekstu nastoji istražiti, pokazati i prikazati bliskost dviju različitih umjetničkih, likovnih disciplina – ilustracije i animacije.
Animacija kao specifičan oblik umjetničkog izričaja u svojoj je biti kompleksna dodajući likovnoj dimenziji onu filmsku ponajprije predstavljenu pokretom koji uključuje vrijeme, redoslijed, režiju… Kao što animacija ujedinjuje sliku i pokret tako i ilustracija povezuje sliku i riječ, značenje, objašnjenje, rasvjetljavanje pisanog teksta. I u jednom i u drugom slučaju, dakle i kod animacije i kod ilustracije, pred samu sliku, pred samu likovnost, postavljen je još (barem) jedan dodatan zahtjev, dodatan kriterij, dodatan izazov na koji sam prikaz, sama slika mora odgovoriti kako bi bila uspješna jer je baš taj kriterij neodvojiv od njezine biti.
S druge strane upravo je ilustracija svojom povezanošću uz tekst, svojim inzistiranjem na redoslijedu gledanja i čitanja, na ritmu teksta koji rasvjetljava i koji dodatno objašnjava, na specifičan način anticipirala pojavu animacije i animiranog filma koji je, samo napominjemo, stariji od živo snimljene filmske slike.
Radovi odabrani za ovu izložbu, dakle riječ je o izložbi ilustracija, slika, svjedoče o toj povezanosti s animacijom na nekoliko načina. Ponajprije tu su primjeri iz animiranih filmova ovdje predstavljeni kao pojedinačne slike, ali često i uz mogućnost pregledavanja filma iz kojeg su izdvojene. Slijede radovi koji su služili kao svojevrsna autorska priprema za izradu animiranih filmova, dok suposebna kategorija radovi koji nisu direktno vezani za animaciju i proces izrade animiranih filmova, ali u sebi sadrže elemente koji sugeriraju pokret, priču, ritam, vremenski slijed – konkretno sve ono što nalazimo u animiranom filmu. Upravo ta zadnja skupina radova potvrđuje i svjedoči o velikoj povezanosti ilustracije i animacije, čak i kad ta veza nije neposredan rezultat rada na animiranom filmu.
Kao što su se s vremenom likovne tehnike koje se koriste u ilustraciji razvijale i dopunjavale tako su se i tehnike animacije mijenjale i usavršavale. Stoga na suvremenoj umjetničkoj sceni i jedan i drugi oblik likovnog, odnosno likovno-filmskog izraza pružaju brojne i različite mogućnosti prikaza i interpretacije što uz korištenje i kombiniranje već postojećih, uključuje i razvoj novih tehnika. Upravo se u toj sferi može pronaći još jedna kvaliteta ove izložbe budući da su odabrani radovi realizirani upotrebom različitih i raznovrsnih, često i inovativnih, tehnika.
Osim tehničke raznovrsnosti treba istaknuti i stilsku i tematsku raznolikost – od apstrakcije do realističnih prikaza klasičnih motiva i priča. Možda to bogatstvo u raznolikosti treba zahvaliti i zastupljenosti velikog broja autora širokog generacijskog, ali i interesnograspona.
S druge strane međunarodni karakter ove izložbe sadržan u samom cilju izlaganja hrvatske ilustracije u međunarodnom kontekstu, svjedoči o uklopljenosti domaćih autora u svjetske kako animacijske tako i ilustracijske, odnosno likovne trendove.
Nastavljajući se na dosadašnju tradiciju i ove godine zahvaljujući spomenutima i velikoj raznovrsnosti i međunarodnom karakteru te aktualnoj temi koja nastoji povezati dvije odvojene umjetničke discipline detektirajući njihove zajedničke osobine i dodirne točke, zagrebačka će publika moći produbiti svoja znanja i promišljanja o likovnosti i animaciji, ali i priuštiti svome pogledu nekoliko zaista iznimnih trenutaka provedenih uz odlične radove domaćih i inozemnih autora, i mladih, relativno nepoznatih i onih već renomiranih.

Mihaela Majcen Marinić

RUSKA SELEKCIJA U SKLOPU 6. BIENNALA ILUSTRACIJE

Izbor ruskih ilustratora u okviru 6. hrvatskog bijenala ilustracije u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb, Hrvatska (lipanj – srpanj 2016.). Hrvatski bijenale ilustracije jedan je od važnnijih događaja u europskome svijetu ilustracije. Ruski umjetnici na njemu aktivno sudjeluju od 2006. Zajedno s Moskovskim udruženjem umjetnika i Moskovskim državnim sveučilištem za tiskanu likovnu umjetnost, Gyorgy Mahashvili načinio je poseban izbor ruskih ilustratora za 2. bijenale.
Nastavljajući tradiciju uspješne suradnje s organizatorima bijenala, zagrebačkim umjetnicima i hrvatskom publikom, predstavljamo poseban izbor ruskih ilustratora za 6. bijenale 2016. Zajedno  s Ruskim udruženjem umjetnika načinjen je izbor najaktivnijih i najzanimljivijih umjetnika koji rade ilustracije za dječje i fikcionalne knjige. Naš izbor predstavlja umjetnike različitih naraštaja, različitih pristupa, tradicija i razvojnih puteva ruske škole ilustracije.

Pozvali smo sedam umjetnika na sudjelovanje na izložbi:

1. Sergej Alimov, profesor na Sveruskome sveučilištu za filmsku umjetnost u Moskvi, član Ruske umjetničke akademije i dobitnik državne i vladine nagrade Ruske Federacije.

2. Andrej Bisti, prvonagrađeni na 11. bijenalu grafičkog dizajna u Brnu, Češka Republika, dobitnik Velike nagrade 15. međunarodnog sajma knjiga u Moskvi te medalje 8. bijenala grafičke umjetnosti u Kalinjingradu.

3. Marija Mihalskaja, 3. nagrada na 2. hrvatskom bijenalu ilustracije u Zagrebu; prvonagrađena na 3. međunarodnom natječaju CJ Picture Book Festivala, Južna Koreja; prvonagrađena na sveruskome natječaju za ilustraciju „The Image of the Book“; sudionica Bijenala ilustracije u Bratislavi, Slovačka

4. Victoria Antolini, dobitnica zlatne medalje Ruske umjetničke akademije; dobitnica nagrade za najbolje ilustriranu knjigu u Italiji 2014.

5. Valerij Kožin, dobitnik zlatne medalje Ruskoga udruženja umjetnika. Redatelj i autor kratkih animiranih filmova Kvadraturin i Vrtlarev san.

6. Mihail Želudkov, diploma Ruske umjetničke akademije. Umjetnički direktor odgovoran za popularne animirane filmove Fixiki i Svemirska arheologija.

7. Jekaterina Gavrilova, član Umjetničkog odbora Ruskoga udruženja umjetnika. Dobitnik diploma na sveruskome ilustratorskom natječaju The Image of the Book (2009., 2014.); posebno priznanje na ilustratorskome natječaju NAMI u Južnoj Koreji; diploma Ruskoga udruženja umjetnika; sudionica Hrvatskoga bijenala ilustracije (2010., 2014.)

Pojedinosti o izabranim umjetnicima i njihovim radovima nalaze se u daljnjemu tekstu. Izbor ruskih ilustratora u okviru 6. hrvatskog bijenala nastoji pokazati ne samo najnovije tendencije u razvoju umjetnosti ilustracije knjiga u Rusiji, nego je važan i za promotivne kulturne odnose između naših dviju zemalja i razvoj dijaloga i suradnje na području vizualne umjetnosti. Ruski i hrvatski umjetnici ostvarili su dugotrajnu uspješnu suradnju. Još šezdesetih godina Sergej Alimov bio je na praksi u Zagreb filmovu studiju za animaciju. Marija Mihalskaja dobitnica je treće nagrade 2. hrvatskog bijenala ilustracije. Jekaterina Gavrilova redoviti je sudionik projekata suradnje s hrvatskim umjetnicima (Bijenale ilustracije (2010., 2014.), Kastavsko kulturno ljeto (2013.) i festivala suvremene književnosti i javne umjetnosti „City in Words“, Moskva).
Kao dio Bijenala, ruski će umjetnici ne samo prikazati svoje najnovije radove (izbor ih sadrži oko 70), nego i program od 10 do 12 animiranih filmova, koji obuhvaćaju kako klasike sovjetske animacije, tako i najnovije crtane filmove. Osim toga, ruski su umjetnici pripravni aktivno sudjelovati u svim programima, aktivnostima i događanjima Bijenala. Nadamo se da će naš izbor i sudjelovanje pridonijeti razvoju međunarodnih kulturnih odnosa, povećati zanimanje publike za umjetnost ilustracije knjige i pomoći pri suradnji umjetničkih institucija i umjetnika Republike Hrvatske i Ruske Federacije.

Jekaterina Gavrilova, kustos, umjetnica, članica Umjetničkoga odbora Ruskoga udruženja umjetnika.

U sklopu 6. bijenala ilustracije u Zagrebu, kustosi predstavljaju skupinu ruskih umjetnika čiji radovi odražavaju trendove u razvoju umjetnosti ilustracije u Rusiji tijekom posljednjih godina.
Ilustracija u Rusiji ima vrlo bogatu povijest. Korijeni su joj u djelima majstora modernizma iz skupine „Svijet umjetnosti“ i u razvoju avangardnih ideja desetih i dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća, no najplodnije razdoblje bile su šezdesete godine. U to su doba nastali najbolji primjeri sovjetske ilustracije, a djelo su poznatih umjetnika kao što su Ilja Kabakov, Viktor Pivovarov, Erik Bulatov itd.
Na ovoj su izložbi prikazani radovi sedam umjetnika iz različitih naraštaja, koji uspješno traže umjetničko ispunjenje u ilustraciji knjige.
Radovi ruskoga klasika ilustracije i animacija Sergeja Alimova (1938.) prvi se put prikazuju u Zagrebu. On je u prvome redu poznat po svojemu dugom nizu grafičkih radova uz djela N. Gogolja, M. Bulgakova i M Saltikova, kao i po crtanim filmovima Bonifacijev odmor, Priča o zločinu i Toptuška, nagrađenima brojnim nagradama na međunarodnim festivalima, primjerice na Venecijanskome filmskom festivalu.
Crteži Sergeja Alimova odlikuju se grafičkom elegancijom, sjajnim međuodnosom crne i bijele boje, groteskom, humorom i ironijom. Niz ilustracija za djelo klasika ruske književnosti iz 19. stoljeća Nikolaja Gogolja, Mrtve duše, prikazan na ovoj izložbi, nije u tome iznimka. Knjige s tim ilustracijama doživjele su više izdanja u Rusiji, a posljednja redaktura, načinjena za izdavačku kuću „Vita Nova“, obuhvaća više novih ilustracija u tehnici sitotiska.
Još jedan autor koji predstavlja stariji naraštaj ruskih umjetnika jest Andrej Bisti (1953.). Prilično svestran, uspješan je kako na području ilustracije, tako i na području skulpture i instalacije. Njegov niz ilustracija za Kafkin roman Proces pokazuje autorovu višeslojnu tehniku tiska uz dodatne crteže, čime se svaka stranica pretvara u samostalno umjetničko djelo.
Preostalih pet umjetnika predstavlja mlađi naraštaj ruskih ilustratora, koji su karijeru započeli sredinom prošloga desetljeća, a sada surađuju s vodećim moskovskim izdavačima kao što su „Rosman“, „Machaon“, „Samokat“ itd.
Radovi Marije Mihalskaje (1983.) već su prikazani u Zagrebu 2008. Posljednjih je osam godina uspješno nastavila s radom te je dobila više ruskih i međunarodnih nagrada na natječajima. Marija izlaže ilustracije za knjigu Crvena soba, koja je dobila nagradu na 3. festivalu ilustrirane knjige u Južnoj Koreji. Projekt je zamišljen kao autorska knjiga, a kasnija kreatorica sadržaja Anastazija Kovalenkova složila se s njegovom realizaciijom. Za razliku od umjetnika starijega naraštaja, Marija Mihalskaja radije ilustrira dječje knjige, aktivno koristi boju, dizajnerske tehnike i obrađuje ilustracije programima računalne grafike.
Victoriji Antolini (1983.) trebalo je neko vrijeme da pronađe put do ilustracije. Nakon diplome na Odsjeku za monumentalno slikarstvo na Moskovskome državnom zavodu za akademsku umjetnost, nekoliko godina posvetila je slikama u ulju, tek se onda usmjerivši prema grafici. Nakon usavršavanja na području ilustracije knjiga na Umjetničkoj akademiji u Bologni, Victorija uspješno surađuje kao ilustrator i autor umjetničkih mapa za razne izdavače i časopise. Radove joj karakterizira sposobnost kombiniranja kolaža s jasno konturiranim grafikama i plastičko oblikovanje papira.
Valerij Kožin (1983.) profesionalni je ilustrator i redatelj animiranih filmova. U ilustracijama za Alisu u zemlji čuda Lewisa Carolla vidi se njegovo savršeno poznavanje materijalne kulture u viktorijanskoj Engleskoj, vještina postupanja sa zamršenim kompozicijskim rješenjima, radostan humor i sklonost groteski. Složena, ali već prilično otrcana tema dobiva svjež, „filmski“ premaz.
Mihail Želudkov (1980.) umjetnički je direktor brojnih animiranih filmova popularnih u suvremenoj Rusiji i autor ilustracija za dječje knjige. Mihailovi radovi za knjigu Vladimira Valutskoga Tasmanijac Romuald karakterizira slikovnost, vještina otkrivanja slika likova-životinja, složenih u njihovoj prostornosti i poseban postupak s obojenim mjestima (u duhu klasičnoga ilustratora Maja Mituriča), tradicionalan u ruskoj ilustratorskoj školi.
Jekaterina Gavrilova (1982.) sudjeluje na brojnim ilustratorskim izložbama u Rusiji i inozemstvu (Južna Koreja, Slovačka, Švedska, Francuska) kao kustos projekata čiji je cilj popularizacija ilustratorskoga rada (poput niza izložaba „Umjetnik iknjiga“ u sklopu događaja „Biblionoch-2015“ u Moskvi, izložaba grafičkih prikaza i stripa Crtane priče (2013.) te izložbe „Franz Kafka u ruskim ilustriranim knjigama“ u St. Peterburgu (2013.). Jekaterina je dvaput sudjelovala na hrvatskome Bijenalu ilustracije, a dobila je i posebno priznanje na ruskome natječaju „The Image of the Book“ i južnokorejskome natječaju NAMI-2015. U Zagrebu umjetnica predstavlja novi niz ilustracija za Križarski pohod u trapericama (moskovski izdavač Put kroz povijest, 2016), gdje svojim karakterističnim stilom objedinjuje crno-bijelu grafiku s bogatom i bogatim i raznolikim teksturama, preuzetima iz slikarstva. Na način tipičan za njezine prijašnje ilustracije Franza Kafke i Güntera Grassa, igra se usporedbama malog i velikog, koristi filmsko kadriranje i izgrađuje slike na skrivenim navodima iz klasičnih umjetničkih djela.

Nadamo se da će ova izložba dostojno predstaviti rusku školu ilustracije u Zagrebu i nastaviti prekrasnu tradiciju suradnje Hrvatske i Rusije na području umjetnosti.