IGNJAT JOB (1895.-1936.)
VATRA MEDITERANA
13. listopada 2016. – 8. siječnja 2017.
Galerija Klovićevi dvori za listopad 2016. godine priprema retrospektivnu izložbu slikara Ignjata Joba, jedne od najznačajnijih figura hrvatske moderne umjetnosti. Osamdeset godina od umjetnikove smrti i devetnaest godina od posljednje retrospektive u Zagrebu izložbom želimo skrenuti pažnju na najbolje iz opusa ovoga umjetnika što je „slikao i stradavao sa slikarstvom“, opusa koji je razasut po brojnim muzejima i galerijama, ali velikim dijelom zastupljen i u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i Srbiji.
Jobov slikarski opus broji oko 250 poznatih slika u ulju, a najstarije potječu iz 1917. godine. Većina slika nastala je u vremenskom rasponu od kraja 1928. do jeseni 1935. godine, kada Job umire izmučen tuberkulozom pridruživši se cijelom nizu naših prerano preminulih umjetnika. U tom zgusnutom vremenu slikar je radio grčevito, shvaćajući slikanje kao euforičnu i čisto instinktivnu reakciju na zbivanja iz svoje bliske stvarnosti. Njegovi su motivi vrlo jednostavni: to su prizori iz svakodnevnog života u malim mjestima mediteranskog podneblja. Moglo bi ih se shvatiti kao svojevrsnu kroniku punu živopisnih zapažanja. No, Job u svojim slikama nema namjeru pripovijedati priče iz svoje svakodnevice, već pažnju usmjerava u dublja i slojevitija zbivanja slike, u njezinu kolorističku masu koja svojim pulsacijama djeluje na promatrača. Grgo Gamulin, najbolji poznavatelj Jobova slikarstva u njegovu slikarstvu prepoznaje svojevrsni „spontani ekspresionizam“.
U naglašeno ekspresionističkim tendencijama, koje su bile raširene u hrvatskoj umjetnosti u drugoj polovici 20-tih i prvoj polovici 30-tih godina, mjesto i uloga Ignjata Joba iznimno su značajni. Njegovo slikarstvo kasnog razdoblja puno je snažne emocionalnosti koja izrasta iz orgijastičkog i tragičnog životnog osjećanja: umjetnost i život kod Joba savršeno su usklađeni – Job je tih godina slikao žestoko, a njegova umjetnost je svojevrsna kompenzacija za stvarnost koja ga je neprestano trošila i izjedala.
Izbijanjem rata 1914. tada devetnaestogodišnji Ignjat deportiran je u šibenski zatvor iz kojega ga spašava obiteljski prijatelj liječnik koji ga smješta na kliniku za duševne bolesti, gdje će Job proboraviti dvije godine simulirajući ludilo. To vrijeme provedeno u bolnici ostavit će trajne posljedice na slikara i to će ga emocionalno često opterećivati. Među najstarija djela u njegovu opusu i na našoj izložbi ubraja se crtež Luđaci u dvorištu iz 1916./17. godine. I kasnije će se vratiti tematici iz bolnice – 1929./30. godine nastat će njegova velika slika Luđaci koja se čuva u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, a sada će biti izložena u Zagrebu.
Godine 1917. Job odlazi u Zagreb na studij slikarstva. Emocionalne krize, osjećaj uznemirenosti i strasne ljubavi koje su često kratko trajale, a ostavljale velike posljedice utjecale su njegovu ličnost, a odrazile su se i na školovanje, koje je prekinuo početkom 1920. Te godine Job odlazi u Italiju, a boravak u Rimu, Napulju i na Capriju imat će važan utjecaj na daljnje formiranje njegove umjetnosti. U slikama iz toga razdoblja (Santa Maria, Berba naranči) nestalo je ekspresionističke geste. U Italiji su u to vrijeme bile u zamahu ideje što ih je širio časopis Valori Plastici i taj se duh počinje jasno uobličavati u djelima koja su uslijedila.
U zimi 1921. godine u Beogradu Job je upoznao Živku Cvetković s kojom se ubrzo vjenčao. Živka 1925. godine prihvaća mjesto učiteljice u malom selu Kulina u Pomoravlju, gdje Job počinje slikati načinom koji podsjeća na tada aktualni magični ili arhaični realizam. To su uglavnom slike malih formata rađene uljem na drvu koje mu je bilo dostupno. Slikar se ovdje u svojim djelima vraća mediteranskom podneblju, a slike su obilježene snažnim nostalgičnim tonom. Po sjećanju slika idealizirane prizore iz svoga rodnog kraja. Među najboljim ostvarenjima iz toga razdoblja je slika Primorsko selo.
Potkraj ljeta 1927. Jobovi se vraćaju na toliko žuđeni Mediteran, najprije u Vodice, a kasnije u Supetar na Braču. Mediteran im tako postaje trajan prostor gdje će Ignjat otkriti i ključne šifre svoje umjetnosti: snagu čiste, pulsirajuće boje i svjetla. Čista boja koja ništa ne opisuje, već samo izražava duševna stanja i osjećaje, to je novina u Jobovoj umjetnosti. Tih je godina naslikao nekoliko slika (Suncokreti, Jerkito, Harmonikaš) na kojima je nastojao primijeniti ono što je našao kod velikog mu uzora Van Gogha.
Uzmemo li u obzir da Job zapravo nikada nije sustavno i do kraja završio školovanje te da boravi u provinciji bez čvršćih umjetničkih veza, a svoje uzore poznaje samo preko reprodukcija, tada mnogo toga u toj umjetnosti mora fascinirati. On vrlo brzo uspijeva oblikovati svoj prepoznatljiv izraz. Oslobađa se prije svega detalja i opisivanja. Brzo će shvatiti kako je s manje izražajnih sredstava moguće izraziti više.
Definirajući svoj prostor u kompleksu hrvatskog segmenta „drugog ekspresionizma“, Ignjat Job je to činio u dva tematska smjera: slikanjem krajolika i žanr-prizora. Na djelima poput Pejzaža sa crkvom, Primorskog pejzaža, Luke u Lumbardi ili Vele Glavice sasvim je ovladao tehnikom, slobodniji je i na likovnom se planu potpuno prepušta neposrednom iskustvu. Slikanje se svodi na spontano i brzo registriranje krajnje euforičnih i raspojasanih raspoloženja (Nedjelja, Povratak s berbe, Tučnjava u gostionici, U krčmi, Pijanci).
Godine 1935. Job slika vrlo intenzivno. Depresivna stanja zbog bolesti izmjenjuju se sa stvaralačkom groznicom te nam iz toga posljednjeg razdoblja ostaju djela iznimne kvalitete. Često mu motiv nije bio važan, već način na koji je predočen. Slika Turnanje vina jedna je od njegovih posljednjih velikih djela na kojem buja emocionalna žestina. Potpuno razbijena kompozicija odaje umjetnikovu slobodu.
Galerija Klovićevi dvori uložila je velik trud kako bi uspjela posuditi i slike koje se čuvaju u muzejima Republike Srbije te neke iz privatnih kolekcija koje kod nas nikada nisu bile izlagane.
Zbog svega toga uvjereni smo da je ovoj retrospektivi zajamčena puna pozornost kako stručne javnosti tako i najšire publike te da će njezino uprizorenje biti vrhunski umjetnički doživljaj u Zagrebu.
ŽIVOTOPIS
Ignjat Job rodio se u Dubrovniku gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Važan utjecaj na njegovo intelektualno i umjetničko formiranje imao je stariji brat Cvijeto (1892.-1915.) koji je započeo studij slikarstva (Beograd, München), ali ga je prekinuo odlaskom u rat gdje je i poginuo. Godine 1917. s majkom i mlađim bratom seli u Zagreb i upisuje se na umjetničku akademiju. Stječe prve afinitete koji će utjecati na njegovu kasniju umjetnost, a to su El Greco, Goya, Breughel, Van Gogh i Munch. Zbog neredovitog pohađanja nastave 1920. je izbačen s akademije, a početkom prosinca odlazi u Italiju gdje će nastati nekoliko prvih ozbiljnijih slika. Boravi u Rimu, Napulju i na Capriju te se preko Barija vraća u Dubrovnik, zatim Zagreb, a potkraj godine odlazi za Beograd. Upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković s kojom se ženi i u ljeto 1924. dobivaju kćer Cvijetu. U proljeće 1925. Job je obolio od tuberkuloze, lijeći se tokom ljeta na Ovčar-Kablaru, a od jeseni obitelj seli u selo Kulina u Pomoravlju blizu Aleksinca gdje je Živka prihvatila mjesto učiteljice. Nastaju slike tzv. minijaturne faze u kojima prevladavaju motivi iz Jobova rodnog mediteranskog podneblja s mnogo detalja i razvijene naracije. U listopadu 1925. dobili su sina Rastka koji je ubrzo obolio i u ožujku 1926. umro. Ta je smrt ostavila neizbrisiv pečat na Joba i kasnije će ga progoniti u teškim duševnim i emocionalnim krizama. Potkraj ljeta 1927. Jobovi sele u Vodice kraj Šibenika gdje Živka radi kao učiteljica, a u jesen 1928. premještena je u Supetar na Braču gdje započinje najplodnije Jobovo stvaralaštvo. Potpuno se oslobađa pripovijedanja i težište postavlja na impulzivno bilježenje osobnih osjećaja, a snažna ekspresivnost postaje glavnom osobinom njegova stila. Ljeti 1929. ima prvu samostalnu izložbu u Splitu (Supetarski motivi) koju su dobro primili i publika i kritika. Nemiran život pun psihičkih oscilacija, a kasnije i uznapredovale tuberkuloze, obilježit će nadolazeće godine kada često mijenja mjesta boravka, ali intenzivno slika. Umrijet će izmućen i psihički i od tuberkuloze 28. travnja 1936. na klinici u Zagrebu.
Ignjat Job – Vatra Mediterana
Pojedinačna ulaznica: 30 kn
Ulaznica s popustom (studenti, učenici, umirovljenici): 20 kn
Ulaznica za grupe (studenti, učenici, umirovljenici): 10 kn
Besplatno vodstvo za građanstvo – Ignjat Job: Vatra Mediterana
od utorka do petka u 17 sati, subotom i nedjeljom u 12 i 17 sati
