MARINA SELAK
Trideset godina: u potrazi za izgubljenom ljepotom
30. 5. – 30. 6. 2019.
„Trideset godina u potrazi za izgubljenom ljepotom“ naslov je izložbe Marine Selak kojim je Darko Schneider sažeo retrospektivan karakter izbora umjetničinih radova. Sintagma je to što objedinjuje njezinu dosljednost u istraživanju mogućnosti slikarskoga medija s izražavanjem svojevrsna pojmovnika filozofskog naslijeđa zasnovana na antičkim mitovima i legendama.
Birajući radove naglašeno intenzivna kolorita, nastale između 1990. i 2016. godine, Darko Schneider ne propušta istaknuti razvoj autentičnog umjetničina rukopisa koji širokim potezima gradi duboko promišljene i proživljene kompozicije arkadijskih krajolika. Krešendo poteza diktira ritam materijalizacije zamišljene glazbene partiture na slikarskome platnu. Međutim, raskošni mediteranski vrtovi, kao što skrivaju pravu istinu o traganju za ljepotom, svetosti pojedinih toposa, tako otkrivaju i izazove lutanja ili varljive privide uvjerljivih mitskih prizora sjećanja i zaborava.
Emotivan naboj doživljaja Marina Selak devedesetih godina prošloga stoljeća materijalizira u motivima od cvjetnih pastoralnih sonata, zatamnjenih nocturna do razigranih scherza. Svoju knjigu „Vergilijeve lacrimae rerum ili O ljepoti“ iz 2006. godine sazdala je interpretirajući izabrane složene međuodnose protagonista antičkih mitova, prepoznavši u njihovoj poetizaciji kretanje prema beskonačnosti.
Marina Selak bilježi: „ … gledati drveće, lišće i boje cvjetova, ali ne dirati ništa – samo gledati i pustiti ih, i uživati baš u tome što ih ostavljaš. I ići dalje. Tada ponekad zaželim sresti nekoga, ne tebe, nekoga, tko će mi prići polako, bez riječi, tek tako, i razumjeti sve. To se ne događa, ali već i zbog same te mogućnosti – zadovoljna sam …“
O samo naoko statičnome, kontemplativnom procesu ona slikarski progovara na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu godine 2013., predstavljajući djela nazvana „Uvod u grčki mit“, „Hvar, Pitve, suhozid“ ili pak „Masline“, „Lavande“ i „Dubrovnik“, kako bi gledatelju dočarala prisutnost Erosa što nadahnjuje kretanje između konačnosti i beskonačnosti, između neba i zemlje, opijena traganjem za Ljepotom. Upravo Dubrovnik, s kulama sv. Ivana, Minčete, Bokara i Lovrijenca središnje je mjesto poetizacije gdje se susreću izmaštane partiture slikarski posvećene „Odisejevoj lađi“, „Orfeju“ i „Euridici“, ali i borbi Hektora i Ahileja; taj dio opusa Marina Selak izložila je u Vili Ranjina u Dubrovniku još 2001. godine.
Za Modernu galeriju, Studio Josip Račić, Marina Selak izabrala je djela koja osim motivikom nadahnutom antičkim mitovima, donose za gledatelja slikarska tumačenja zaključnih procesa u istraživanju suvremenosti spomenuta filozofsko-mitološkoga naslijeđa. Objedinivši djela „ Mantra“, „Kabala“, „Ankh“ i „Alef“ naslovom „Miris ljepote“, stvara sinkronijsko- dijakronijski značenjski
raster specifičnog ciklusa gdje je alef i prvo slovo hebrejskog alfabeta i počelo stvaranja, egipatski ankh jedinstvo života i besmrtnosti, mantra donosi ponavljanje slikarskih motiva poput zvukovnih kombinacija u tradicionalnoj duhovnoj praksi hindusa, a kabalistička mistika tumači život i svemir. Na posljednjoj izložbi održanoj u Galeriji Kristofora Stankovića (Skupština Grada Zagreba) 2016. godine Marina Selak gotovo programatski objavljuje: „Ljepota najjače sja“ ponovo se vrativši mitskim uvalama Odisejeva vremena, furioznu koloritu Orlanda i plamsavom dinamikom odnosa boja i poteza dočaranoj Vojnovićevoj „Oluji“. No, jednako tako sa svakom dovršenom slikom Marina Selak već utire put prema novom ciklusu, nagoviještenu u slici „Dubrovnik: rođenje u kamenu“, najavljujući gradivnu neiscrpnost motiva što je zaokupljaju, pri čemu stvara živu osobnu partituru svoga „srca u kamenu“.
Koraljka Jurčec Kos
