Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.
28. studeni 2019. – 1.ožujka 2020.
Autor izložbe: dr. sc. Petar Prelog
Kustosica izložbe: Danijela Marković
Autori tekstova i tematskih cjelina:
- dr. sc. Petar Prelog, slikarstvo
- dr. sc. Tamara Bjažić Klarin, arhitektura
- dr. sc. Svjetlana Sumpor, naiva
- Darija Alujević, skulptura
- dr. sc. Suzana Leček, povijesni kontekst
- dr. sc. Željka Čorak, esej
U Galeriji Klovićevi dvori krajem studenog 2019. godine otvara se izložba „Umjetnost i život su jedno˝: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935. autora dr. sc. Petra Preloga kojom će se obilježiti 90 godina od osnutka Udruženja umjetnika Zemlja, osnovanog 1929. godine. Udruženje umjetnika Zemlja jedna je od ključnih hrvatskih umjetničkih skupina međuratnoga razdoblja. Štoviše, Zemlja je – uzimajući u obzir osnovne ciljeve njezina djelovanja – jedinstvena pojava u cjelokupnoj nacionalnoj modernoj umjetnosti: ne postoji, naime, skupina umjetnika koja je poput Zemlje, temeljem čvrstog i razrađenog programa, uspjela okupiti velik broj slikara, kipara i arhitekata, a da je pritom iz temelja promijenila hrvatsku umjetničku pozornicu. Bila je to organizirana umjetnička mreža s lijevom političkom orijentacijom i izrazito društveno angažiranom motivacijom, koja je težila promjeni dominantnih društvenih vrijednosti uspostavljanjem novih, jasno artikuliranih umjetničkih strategija kao produkta kolektivnog djelovanja. Kritika suvremenog društva na motivskoj se razini temeljila ponajprije kroz vizualnu interpretaciju mnogih problema suvremene urbane i ruralne svakodnevice. S druge strane, djelovanje Zemlje pripadalo je i domeni kulturnog nacionalizma jer je jedan od važnih programskih ciljeva bio stvaranje nacionalnog umjetničkog izraza, onoga koji svojim obilježjima treba biti autohton, specifičan i nezavisan od glavnih strujanja tadašnje europske umjetnosti. Riječ je o sveobuhvatnom društvenom i kulturnom projektu koji je nastojao likovno opismeniti i najsiromašnije slojeve društva te istodobno izmijeniti profil publike koju je do tada činio isključivo građanski društveni sloj. Produkti djelovanja protagonista Zemlje bili su raznoliki: od crteža i slika, do urbanističkih projekata. Posebna je pozornost usmjeravana na pučke umjetničke izričaje, od pučkog graditeljstva do slikarstva seljaka, a problem formulacije likovnog izraza s nacionalnim karakteristikama nije – posebice u Zemljinoj važnoj arhitektonskoj dionici – u potpunosti zatvorio poglede prema suvremenim zbivanjima u europskim umjetničkim središtima. Štoviše, arhitektura Zemlje svojim je obilježjima bila u skladu sa suvremenim naprednim europskim arhitektonskim tendencijama.
Na izložbi pod radnim naslovom s citatom iz manifesta Udruženja autora Drage Iblera („Umjetnost i život su jedno“) – javnosti će se predstaviti reprezentativan presjek djelovanja protagonista Zemlje: slike, crteži, grafike, skulpture, arhitektonski i urbanistički projekti te dokumentarni materijal. Izložit će se djela Krste Hegedušića (ideologa, pokretača i autora Zemljina programa), Lea Juneka, Otona Postružnika, Marijana Detonija, Đure Tiljka, Omera Mujadžića, Ivana Tabakovića, Vinka Grdana, Kamila Ružičke, Ede Kovačevića, Kamila Tompe, Ernesta Tomaševića, Željka Hegedušića, Ivana Generalića, Franje Mraza, Vilima Svečnjaka, Fedora Vaića, Antuna Mezdjića, Branke Frangeš Hegedušić, Petra Smajića, Vanje Radauša, Drage Iblera (autora manifesta i predsjednika Udruženja), Drage Galića, Stjepana Gomboša, Mladena Kauzlarića, Lavoslava Horvata, Stjepana Planića, Zdenka Strižića i arhitekata Radne grupe Zagreb. Izložbom će se problemski zahvatiti temeljena obilježja Zemljina djelovanja: ideološka dimenzija vezana uz politički i društveni život, ideja o potrebi oblikovanja nacionalnog likovnog izraza (koja se uklapa u dominantne tendencije kulturnog nacionalizma međuratnog razdoblja), odnos prema suvremenim kretanjima u europskoj umjetnosti, presudna uloga Zemlje u stvaranju kompleksa hrvatske naivne umjetnosti.
Pojava Udruženja umjetnika Zemlja iz temelja je promijenila hrvatsku međuratnu umjetničku pozornicu. Usvajanjem Statuta 25. veljače 1929. počelo je službeno djelovanje umjetničke skupine, na čelu s predsjednikom Dragom Iblerom i tajnikom Krstom Hegedušićem, čiji su ciljevi bili jasno zacrtani, a načini na koje bi se oni trebali ostvariti na teorijskoj razini čvrsto argumentirani. Zemlja je snažno utjecala na događanja u hrvatskoj umjetnosti, ali i šire – na cjelokupnu kulturnu pozornicu međuratne multinacionalne jugoslavenske državne zajednice. Ako pažljivo sagledamo djelovanje svih protagonista Udruženja – kako članova i izlagača na izložbama, tako i onih koji su mu na ovaj ili onaj način bili bliski – u prvome planu pojavit će se dvije težnje. One svjedoče o obilježjima umjetničkog stvaralaštva koja dotad u hrvatskoj kulturi nisu bila artikulirana. Prva je težnja ona o nužnosti što tješnjeg povezivanja umjetnosti i života samoga, posebice u smislu aktivnoga društvenog djelovanja i tematiziranja društvene stvarnosti u gradu i predgrađu te na selu, dok druga nameće zajednički nastup svih vidova umjetničkog stvaralaštva u svrhu postizanja zadanog cilja.
Iako je djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja pretpostavljalo homogenost u svakom smislu, pokazalo se da je riječ o iznimno heterogenoj grupaciji, kako na poetičkoj razini, tako i na onoj ideološkoj. Stoga nije lako donijeti jednostavan i jednoznačan zaključak koji bi mogao obuhvati sve dimenzije ove važne umjetničke i društvene pojave u hrvatskome međuraću. Zemljini ciljevi bili su nedvojbeno plemeniti: željelo se izmijeniti kapitalističko društvo s velikim brojem siromašnih i obespravljenih ljudi, približiti se tom zapostavljenom društvenom sloju tematizirajući njegovu životnu svakodnevicu, aktivno ga uključiti putem umjetničkog stvaralaštva u društveni život te unaprijediti načine njegova stanovanja u gradu i na selu. Izložbena aktivnost također je bila znatna. U svome relativno kratkom postojanju Udruženje je organiziralo pet izložaba u Zagrebu te po jednu u Parizu, Sofiji i Beogradu, a njegovi članovi su između 1929. i 1935. recentnu produkciju predstavili i na skupnim izložbama u inozemstvu, u Barceloni, Londonu i Ljubljani. Na osam Zemljinih izložba (uključujući i onu policijski zabranjenu) sudjelovalo je trideset i sedam umjetnika te tri gostujuće umjetničke skupine (Radna grupa Zagreb, Novi umjetnici iz Sofije i Radnička slikarska škola Petra Dobrovića iz Beograda), a sami zemljaši izložili su više od devet stotina radova. I topografija Zagreba bila je obilježena njihovim djelovanjem: izlagali su u Salonu Ullrich i Umjetničkom paviljonu, sastajali se u glasovitoj kavani Corso i restoranu hotela Esplanade, u Iblerovu atelijeru na zagrebačkoj Akademiji te u Đorđićevoj ulici 7, u „salonu“ ruske književnice i prevoditeljice Irine Aleksander, važne osobnosti u krugu zagrebačke lijevo orijentirane intelektualne elite. Zemlja je dakle, u godinama svoga postojanja, posjedovala iznimno važnu ulogu na hrvatskoj umjetničkoj pozornici, promovirajući nove ideje i aktivno djelujući na mnogim poljima. Ideološki habitus Krste Hegedušića – središnje osobnosti Udruženja – nepovratno je odredio i osnovna obilježja Zemlje kao skupne pojave. On ju je pozicionirao u rasponu od društvene angažiranosti do kulturnog nacionalizma: zagovarao je umjetnost u kojoj su težnja za nacionalnim, nezavisnim umjetničkim izrazom i izravan društveni angažman s pozicije političke ljevice bile dvije temeljne pokretačke odrednice. Unatoč tome što idejni temelji Zemlje nisu bili ostvareni – jer su zapravo bili neostvarivi – ona je postala i ostala vrijedno svjedočanstvo o jednome burnom povijesnom trenutku, o društvu u jednoj nefunkcionalnoj državnoj zajednici, o mnogim zapletenim političkim odnosima te, naposljetku, o umjetnosti koja se nije ustručavala pred sebe postaviti i najsloženije zadatke.
iz teksta Petra Preloga, autora izložbe
Iz teksta govora gospođe Vesne Kusin na svečanom otvorenju izložbe:
(…)Ovom izložbom Galerija Klovićevi dvori nastavlja dobru tradiciju sustavne obrade i prikazivanja pojedinih umjetničkih razdoblja nacionalne kulturne baštine. U velikom rasponu izložaba od prapovijesti do suvremenosti, koje su već ovdje priređene, svoje je zasluženo mjesto zadobila i ova što u nazivu sadrži citat iz manifesta Udruženja umjetnika Zemlja: „Umjetnost i život su jedno“. Iako je riječ o Udruženju umjetnika, koje je homogeno djelovalo samo šest godina, od 1929. do 1935. kada je zabranjeno, i za to vrijeme priredilo osam izložbi, njihovo je djelovanje, zapravo pokret, označio prekretnicu u ustaljenom tijeku tada dominantne elitno „građanske“ umjetnosti, ali je bio i pokretač društvenih promjena koje će se u konačnici zbiti nešto kasnije.
Njihova polazna točka je bilo suočavanje sa stvarnošću, sa životom koji nije bio nimalo idiličan. Oni su bili inicijatorima promjena, uvjereni da svojim umjetničkim djelovanjem trebaju ukazivati na stvarno stanje u društvu. Okretanjem malom čovjeku, radniku i seljaku te njihovim potrebama, umjetnički su davali stvarnu sliku života u Hrvatskoj, koja je bila tjeskobna i surova. Činili su to tako da svakom, tom malom čovjeku, bude jasno i čitljivo.
Bili su ustvari revolucionari, socijalno osjetljivi, lijevo orijentirani i nacionalno osviješteni te su svojim umjetničkim izrazima to željeli posvijestiti širokim masama. Stoga su postali opasnima te su zabranjeni. Ali su zametci stvoreni unutar te grupacije umjetnika, neminovno nastavili svoj razvoj, individualno. Iako je, naime, bila riječ o ideološki homogenoj grupi umjetnika, njezin je sastav bio stvaralački heterogen, pa se njihov kreativni razvoj nije mogao zaustaviti fizičkom zabranom njihova djelovanja kao grupe.
Zemljaši su tako dali nova usmjerenja u razvoju hrvatske moderne umjetnosti, kako u slikarstvu, crtežu i skulpturi, tako osobito u arhitekturi i urbanizmu. Naravno, imali su u tome i europske uzore, na kojima su se napajali, ali je ključan bio moment promjene koje su izazvali. Istina, u njihovom okrilju osnovana je i seljačka slikarska škola u Hlebinama i tako rođena hrvatska naiva, jedinstvena u svjetskim razmjerima, ali upravo kao dio moderne umjetnosti.
Iz zemljaških redova arhitekata proizašla je možda najveća promjena i inovacija u arhitekturi i urbanizmu, što je bilo odraz njihove pripadnosti progresivnim europskim arhitektonskim stremljenjima, što se očitovalo u novim oblikovnim i stilskim tendencijama, socijalnoj osjetljivosti i funkcionalističkoj arhitekturi. Iako se sve to zbilo nakon prestanka djelovanja grupe Zemlja, u njezinom je okrilju niknulo i kasnije se razvilo do pune mjere. Zato slobodno možemo reći da su nas Zemljaši jako zadužili.
Stoga je i važno da se sada, gotovo pola stoljeća nakon kritičke retrospektive grupe Zemlja, održane 1971. u Zagrebu, mlađim generacijama ukaže na značaj i ulogu Zemljaša u razvoju hrvatske umjetnosti 20. stoljeća te prostru nova čitanja i argumentacije o tom angažiranom umjetničkom pokretu koji je posljedično otvorio nove putove razvoja moderne umjetnosti. Sada, kad otvaram ovu izložbu, imamo priliku da se o tome iznova osvjedočimo.
Vesna Kusin
