KREATIVNE RADIONICE UZ IZLOŽBU “U POČETKU BIJAŠE KRALJEVSTVO – 1100 GODINA HRVATSKOGA KRALJEVSTVA”

Dragi naši kreativci,

U subotu, 25. listopada, od 11 do 12,30 sati, započinjemo s novim kreativnim radionicama.

Prijave na radionice su obavezne na mail: artionica@gkd.hr

U prijavi navedite ime i prezime djeteta te starosnu dob.
Sve radionice možemo prilagoditi djeci vrtićke dobi i učenicima osnovnih i srednjih škola radnim danima u dogovoreno vrijeme.

S radošću Vas očekujemo u Artionici i izložbenom prostoru Galerije Klovićevi dvori.

1. RADIONICA CRTANJA UGLJENOM

25.10.2025.: 11 – 12:30 sati

Crtež je prvi vidljivi oblik umjetnikove vizije bez obzira na konačan medij u kojem će se ta vizija ostvariti. I Torzo rimskog imperatora je nepoznati umjetnik prvo skicirao ili izradio studiju. Vidimo na fotografiji da osim oklopa nošnju kipa čine kratka tunika i kožnata podstava / oklop s bedrenim i ramenim trakama koje završavaju resicama te ogrtač. Oklop je bogat reljefnom dekoracijom: na sredini prsa nalazi se apotropejska Gorgona, ispod koje dvije lebdeće Viktorije pridržavaju tropej na kojemu se vidi zarobljeno neprijateljsko oružje – kaciga, oklop, štitovi. Dva reda pteriga (pločice) također su ukrašena reljefnim prikazima poput rozeta, ovnovskih, slonovskih i lavljih glava, ljudskih lica te palmeta. 

ZADATAK: Na izložbi ćemo pomno proučiti detalje reljefnih prikaza i prenijeti ih na papir olovkom za vježbu. U radionici ćemo crtež izraditi ugljenom, ali nekim svojim motivima koje smo od najranije mladosti voljeli crtati. Zamislite da je taj oklop vaša školska kuta kojom štitite svoju odjeću od prljanja. Kako biste ju ukrasili, kojim motivima, kako bi se svima svidjela?!

SAZNAJ VIŠE: Crtačke tehnike su: olovka, kreda, ugljen, kemijska olovka, flomaster, tuš-pero, tuš-drvce, tuš-trska, i lavirani tuš. One se mogu podijeliti na suhe i mokre. Suhe tehnike su: olovka, kreda, ugljen i kemijska olovka, a mokre su: flomaster, te sve tehnike rada tušem i ostalim tekućim sredstvima.
Tropej (grčki τρόπαιον, latinski tropaeum), spomenik podignut u čast ratnih pobjeda na mjestima ratnih operacija ili na drugim istaknutim mjestima koje je odabrala pobjednička strana. Cilj ovakvih spomenika je u osnovi dvojak: obilježiti pobjede (osobito one od velike važnosti) da bi bile svojevrsna opomena poraženima o vojničkoj superiornosti pobjednika.

2. RADIONICA IZRADE RELJEFA

08.11.2025.: 11 – 12:30 sati

Oltarna pregrada ukrašavala je predromaničku crkvu sv. Marije u Gornjim Koljanima kod Vrlike, koja je danas potopljena akumulacijskim jezerom Peruća. Oba pluteja imaju istaknute vijence; kod lijevog je izveden dvostruki niz pereca, dok desnim teče tropruti preplet. Ukrasno polje lijevog pluteja zauzima mreža od šest troprutih medaljona nizanih u tri horizontalna reda. U medaljonima naizmjenično teku motivi sedmerolatičnih rozeta, golubica i Solomonovog čvora. Karakterističan horror vacui ostvaren je klesanjem ljiljana u međuprostoru medaljona. Na desnom se pluteju ponavlja isti raspored medaljona, no sad je ukras koncipiran geometrijski, s gustim prepletom troprutih dijagonalnih traka.

ZADATAK: Crtanje prema promatranja pluteja na izložbi koristit će nam za izradu tri motiva istoga u glini (ptica, cvijet, Solomonov čvor). Kad se posuše stavit ćemo ih na drvenu podlogu i obložiti aluminijskom folijom te patinirati tušem.  

SAZNAJ VIŠE: Reljef označava ispupčenja ili udubljenja na plohi. Grana je kiparstva gdje volumen oblikujemo na plohi, odnosno nekoj pozadini. Razlikujemo visoki, niski i uleknuti reljef. Uleknuti reljef nastaje kada neki prikaz udubljujemo, urezujemo ili uklešemo u neku plohu. Dakle, na plohi se nalaze udubljenja, dok izbočenja neka.

Oltarna pregrada – kamena ili drvena, dijeli prostor namijenjen kleru uz oltar od prostora namijenjenog vjernicima. Sastoji se od vrata u sredini i pregradnih ploča – pluteja, koje stoje lijevo i desno između vrata i zida. Iznad vrata je trokutasti zabat.
Pleter – ornament u obliku pletenice.
Horror vacui – strah od praznog prostora; potpuno ispunjavanje plohe.

3. KIPARSKA RADIONICA

22.11.2025.: 11 – 12:30 sati

Prije pokrštavanja ili prelaska na kršćanstvo, stari Hrvati vjerovali su u više poganskih bogova kao što su Perun, Veles, Svarog, Jarilo i dr. O tom vremenu pokrštavanja svjedoči nam sačuvana šesterostrana kamena krstionica kneza Višeslava s kraja 9. stoljeća.

Ova krstionica ili krsni zdenac s reljefno uklesanim križem ispunjenim ornamentom troprute pletenice te natpisom na latinskom jeziku s imenom kneza Višeslava (VVISSAS CLAVO DVCI) jedan je od najvažnijih spomenika hrvatske kulture ranog srednjeg vijeka.

ZADATAK: Modeliranje krstionice u glini.

SAZNAJ VIŠE: Šesterostrani kameni krstionički zdenac, poznat kao Višeslavova krstionica uz brid svake stranice ima isklesan po jedan tordirani stupić sa stiliziranim kapitelom na vrhu. Po sredini prednje stranice uklesan je križ naslonjen na tordirani stupić, a ispunjen je troprutom pletenicom s „okom“ u sredini i volutama na završetcima krakova. Gornjim rubnim pojasom teče motiv plastičnoga astragala i natpisno polje visine 9-10 cm koje završava na jednoj od neukrašenih stranica zdenca. Riječ je o latinskome posvetnom natpisu u metričkoj formi iz kojega se saznaje da je krsni zdenac dao izraditi svećenik Ivan u čast sv. Ivana Krstitelja za vrijeme vladavine kneza Višeslava.

Tijekom druge polovine 20. st. taj je lijepi i jedinstveni zdenac postao jednim od temeljnih simbola kulturnog i vjerskog identiteta. Natpis na gornjem rubnom polju glasi:

† HEC FONS NE (m)PE SVM(m?) IT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS HIC EXPIANT SCELERA SVA QUOD [de primo] SVMPSERVUNT PARENTE VT EFFICIANTV
R CHR(ist)ICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(m) P(er) HENNE(m) HOC IOH(annes) PR(es)B(iter)SVB TE(m)PORE VVISSAS CLAVO DVCI OPVS BENE CO(m)PSIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET S(an)C(t)I IOH(ann)IS BAPTISTE VT INTERCEDAT P(ro) EO CLIENTVLOQUE SVO

Prijevod: „Ovaj izvor prima naime nemoćne, da ih prosvijetli. Ovdje se čiste od svojih zločina što ih primiše od prvoga roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo je djelo vješto napravio svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, iz pobožnosti pak u čast sv. Ivana Krstitelja, da posreduje za nj i njegova štićenika.“

4. SLIKARSKA RADIONICA

29.11.2025.: 11 – 12:30 sati

Ove godine 29. studenog se u našem Zagrebu na Manduševcu na Trgu bana Josipa Jelačića, kolokvijalno, Jelačić placu, pali prva adventska svijeća. Prve nedjelje došašća mnogi će u svojim domovima upaliti prvu svijeću na adventskom vijencu, simbolu čovjekove borbe protiv životnoga mraka pa će tako i na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, poznatom nam Zrinjevcu, zasvijetliti tisuće lampica u tamošnjim krošnjama platana.

Obitelj Zrinski, koja predstavlja ponos hrvatske baštine stoljećima je oblikovala povijesni tijek i odigrala ključnu ulogu u (nacionalnom) otporu protiv Osmanlija i Austrijanaca. Nakon 1670. godine i sloma urote s Frankopanima i ugarskim plemstvom, Zrinskima su oduzeti svi posjedi. Bečki dvor te je godine na više jezika izdao knjižicu koja opisuje tijek procesa, presude i njezina izvršenja trima grofovima optuženima za veleizdaju – Zrinskom, Nádasdyju i Frankopanu.

ZADATAK: Po uzoru na grb obitelji Šubić Zrinski, osmislit ćemo neki svoj grb koji bi nas najvjernije predstavio slikanjem akrilikom na kartonu.

SAZNAJ VIŠE: Grb knezova Zrinskih, pronađen je u župnoj crkvi sv. Vida u Ozlju. Zamjenom Ostrovice s Lučkom županijom za utvrdu Zrin 1347. godine, Juraj III. Šubić Bribirski i cijela grana obitelji od tada će nositi ime Zrinski. Plemenski grb Šubića – crno orlovsko krilo – koristili su sve do početka 16. stoljeća. Nakon što je Ferdinand I. 1546. godine dodijelio Nikoli IV. Sigetskom međimurski posjed jedne izumrle obitelji zbog zasluga u obrani zemlje, obitelj 1554. godine konačno stječe grofovski naslov i novi grb. Opis grba: razdijeljeni štit, desno u zlatnom polju su crna otvorena orlovska krila, lijevo u crvenom na kamenom zidu kula s kruništem, puškarnicama i otvorenim vratima; u nakitu viteška kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste okrunjeni zmaj s raširenim krilima i isplaženim crvenim jezikom; plaštevi: crveno-zlatni, plavo-zlatni. Uz simbol dodijeljenog im posjeda, Zrinski su tako zadržali orlovska krila i zmaja kao dio „djedovskoga i očinskoga grba“ Šubića Bribirskih.

5. KIPARSKA RADIONICA

06.12.2025.: 11 – 12:30 sati

Budući da se radionica održava baš na Sv. Nikolu, posvetit ćemo dan tome svecu. Njemu u čast podignute su mnoge crkve, a u Hrvatskoj je povijesno značajna ona koja se nalazi na lokalitetu Prahulje kod Nina. Uz svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja poklona djeci po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima. U Hrvatskoj postoji duga tradicija štovanja svetog Nikole, Nike ili Mikule, pogotovo u pomorskim krajevima, gdje o čudima ovog sveca svjedoče brojne zavjetne crkve i kapele što su ih na nemilosrdnim grebenima podigli spašeni brodolomci. Jedan od ljepših običaja 6. prosinca je komiška jedriličarska Regata sv. Nikole, kada sudionici i mještani ispred crkve toga sveca za spas svih brodova i mornara svijeta, spaljuju stare barke. Na izložbi ćemo vidjeti dvije pulene u borbi protiv Osmanlija, gdje se zapovjednik trogirske galije kiti ratnim plijenom – pulenom u obliku pijetla s osvojenoga turskog broda, a hvarska galija pobjedonosno brodi pod zaštitom „zviri“. Ta „zvir“ je brodski kip (pulena) s pramca hvarske galije „Sv. Jeronim“ koja je sudjelovala u bitci kod Lepanta. 

ZADATAK: Izradit ćemo ove brodske kipove tehnikom papir maché i oslikat ih svojom najdražom bojom, ili kreirati neku svoju „zvir“ prema trenutnoj inspiraciji.

6. GRAFIČKA RADIONICA

13.12.2025.: 11 – 12:30 sati

Zanimljivo su nam se posložili datumi, naime, prethodna radionica se održavala na Sv. Nikolu, a ova danas na dan sv. Lucije, u čiju čast su također podignute mnoge crkvice, pa između ostalih i ranoromanička crkvica u Jurandvoru kraj Baške iz koje potječe starohrvatski glagoljički spomenik Bašćanska ploča.

Poliptih sv. Lucije iz Jurandvora je vrhunsko umjetničko djelo iz prve polovice 14. st. (između 1333. i 1345.), rad venecijanskog majstora Paola Veneziana. Ta je oltarna pala, zapravo poliptih, sastavljena od 16 slika u originalnom gotičkom okviru. Visoka je 140 i široka 170 cm. U sredini na glavnom polju nalazi se sv. Lucija, a desno i lijevo od nje su po četiri prizora iz njezina života, odnosno mučeništva. Danas je poliptih u Krčkoj biskupiji, kao zaštićeno kulturno blago Republike Hrvatske. Na fotografiji dolje vidite unutrašnjost crkve s poliptihom i Bašćanskom pločom koja nam je i na prvom katu naše izložbe.

Bašćanska ploča nastala je oko 1100. godine. Govori o tome kako hrvatski kralj Zvonimir daruje neku „ledinu“ (zemlju) svetoj Luciji u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. Glagoljica Bašćanske ploče pripada prijelaznom tipu između oble i uglate glagoljice. Gornjim rubom teče istaknuta bordura s ornamentalnim motivom lozice. U tituli kralja Zvonimira – „kralj hrvatskij“ – na Bašćanskoj ploči prvi je put na hrvatskom jeziku zapisano hrvatsko nacionalno ime. Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, tj. pregrada između dijela crkve kojeg koriste svećenici i dijela namijenjenom puku. Godine 1851. bogoslov Petar Dorčić pronašao ju je ugrađenu u pod crkve te je o tome upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog nakon čega počinje njezina restauracija i pokušaji čitanja njezinog teksta. Danas se nalazi u auli HAZU u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njezin odljev.

ZADATAK:

Pomoću dane tabele s glagoljicom napisat ćemo svoje ime na linoleumu i upoznati se s linorezom, grafičkom tehnikom visokog tiska, a zatim ćemo otisnut grafiku u boji na grafičkoj preši.

SAZNAJ VIŠE: Linorez je sličan drvorezu, ali kod drvoreza su crte urezane u drvo uglatije i oštrije, dok su u linorezu oblije i mekanije zbog podatnosti podloge. Prije nanošenja crteža, linoleum se mora izbrusiti finim brusnim papirom, nakon čega se premazuje bijelom temperom na koju se prenosi crtež. Površina koju želimo otisnuti, a koja predstavlja crtež, se ne izrezuje, već se oštrim noževima (u obliku slova „V“) uklanjaju površine koje prilikom tiska ostaju neobojene, odnosno bijele. Linorez se mnogo lakše izrezuje nego drvorez, međutim, pritisak u procesu tiskanja troši ploču znatno brže i teže je stvoriti veći broj otisaka zbog krhkosti materijala. Izrezana ploča se nabojava valjkom i štamparskom bojom i zatim se otiskuje.

Sveta Lucija od Sirakuze (lat. Sancta Lucia Syracusana, „Lucia“ od lat. lux – svjetlo; Sirakuza, 283. – Sirakuza, 304.), kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Rodila se u Sirakuzi na Siciliji. Majka joj je bolovala od neizlječive bolesti te ju je Lucija nagovorila da ode na grob svete Agate u Cataniju. Prema predaji Luciji se ukazala sveta Agata te joj rekla da će joj majka ozdraviti, a da će ona podnijeti mučeništvo.  Nakon što je imanje razdijelila siromasima, zaručnik ju je prijavio vlastima da se obratila na kršćanstvo. Iako je bila vezana užetima i upregnuta u jaram volova nisu je uspjeli pomaknuti s mjesta. Upravitelj je zatim naredio da ju spale. Na kraju ju je jedan od vojnika izbo bodežom u vrat te je umrla. Relikvije sv. Lucije čuvane su u veneciji u crkvi sv. Lucije. Crkva je srušena 1861. godine da bi se pripremila gradnja željezničkog kolodvora, a relikvije su prenesene u obližnju crkvu San Germia, gdje su i danas. Venecijanski željeznički kolodvor danas nosi naziv ove svetice. I kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici. Na Svetu Luciju sijala se božićna pšenica, a bila je simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama – crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijeća. Što je pšenica bila gušća i zelenija, to će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.

7. KIPARSKA RADIONICA

20.12.2025.: 11 – 12:30 sati

Približava nam se svetkovina Božića i paljenje zadnje od četiri svijeće na adventskom vijencu. Svijeća je to ljubavi koja nam je uvijek potrebna. Vjesnici ljubavi su figure golišavih krilatih anđelčića, znanih kao putti (lat. puttus = dječak). Krilate dječačiće koje redovito susrećemo u renesansnoj i baroknoj umjetnosti, bilo kao glasnike svjetovne ljubavi bilo pak u ulozi anđeoskog duha, potječu još iz grčkog i rimskog doba. Upravo su oni jedan od ključnih motiva u trendu renesansnog oživljavanja antike. Na izložbi imamo Putta grbonošu kojeg je izradio Ivan Duknović, a nalazi se iznad nadvratnika istočnog portala palače obitelji Cipiko. Lijevom rukom pridržava štit s grbom obitelji Cipiko, a u desnoj ruci drži baklju. Ta se skulptura smatra jednim od najboljih ostvarenja Ivana Duknovića. Skulptura pripada plastici s alegorijskom temom. Baklja u ruci simbolizira božansko svjetlo, prosvjetljenje duha ili božansku prisutnost. Kip krilatog dječaka bakljonoše stoga nije samo dekorativni okvir za isticanje obiteljskog grba, već je ujedno alegorijski prikaz božanske spoznaje.

ZADATAK: Na kraju ove godine izradit ćemo jednog putića kako bi rasli u ljubavi u nadolazećoj godini, jer kažu da ljubav nema granica i upravo ona može oživjeti našu maštu, osloboditi našu kreativnost i povesti nas u ljepšu i radosniju Novu godinu.