Polazeći od recentnih istraživanja unutar niza disciplina cilj je predavanja predstaviti obrise ‘nove historiografske paradigme’, odnosno tumačenja najranije hrvatske povijest: od pitanja doseljenja Hrvata, vremena i naravi njihova pokrštavanja do oblikovanja države. Umjesto izoliranog promatranja tih pojava, predavanje ih smješta u širi politički i kulturni kontekst osobito naglašavajući ključnu ulogu kratkog razdoblje od nekoliko desetljeća koja su prethodila i slijedila sklapanje tzv. Aachenskog mira (812.). Naime, u tom se vremenu isprepliću tri važna povijesna procesa: širenje Franačke države, obnova Bizantskog carstva i reaktivacija papinstva. Ti su procesi doveli do ‘razdiobe carske baštine’ na području nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije i time stvorili preduvjete za nastanak Hrvatske kneževine. Drugim riječima, oblikovanje Kneževine promatrano pod vidikom interferencije tih utjecaja, smješta se u kontekst šire povijesti istočnog jadranskog prostora i njegova dublja zaleđa između kasnog 8. i druge polovice 9. st. Tumačenje se oslanja na recentnu međunarodnu historiografiju o franačkoj nazočnosti u Italiji i prodoru na istok, obnovi bizantske administracije na Jadranu i obnovi papinskog interesa za područje Ilirika s nakanom učvršćivanja jurisdikcije Rimske Crkve nad tim prostorom. Smještajući rezultate niza hrvatskih stručnjaka u te šire međunarodne okvire, svrha je predavanja ocrtati okolnosti i povijesne okvire oblikovanja hrvatskog ranosrednjovjekovnog identiteta.
Četvrtak, 8. 1. 2026. u 18:00 sati u Galeriji Klovićevi dvori