Toga dana, 17. svibnja 1930. godine, zvona na zagrebačkoj katedrali zvonila su za posebno slavlje. Na prostoru ispred katedrale okupilo se veliko mnoštvo ljudi, vjernika i znatiželjnih prolaznika. Došli su dočekati bjelokosni plenarij koji je nekoliko godina ranije ukraden iz katedralne riznice. Kada se krađa točno dogodila nitko nije mogao sa sigurnošću reći, kao što nikada nisu pronađeni njezini počinitelji. Nakon što je plenarij bio prikazan u Zagrebu na izložbi posvećenoj tisućgodišnjici Hrvatskoga Kraljevstva (1925.), vraćen je u riznicu, gdje se nalazio još od 1394. godine, kada se spominje u najranijem sačuvanom imovniku. Mora da je prigodom izložbe zapeo za oko lopovima, koji su sve isplanirali u maniri pravih profesionalaca, dajući napraviti repliku koju su podmetnuli umjesto izvornih bjelokosnih reljefa. Oduševljenje povratkom dragocjenog predmeta bilo je razmjerno „žalosnom čuvstvu“ koje je zahvatilo Zagreb i Hrvatsku nakon što se doznalo za njegov nestanak: Gjuro Szabo piše da je do nedavna u javnosti nepoznati plenarij „postao općeno poznat i u zadnjem selu, sad je i jedva pismen čovječuljak raspravljao o njemu s nekim žalosnim čuvstvom zbog izgubljene znamenitosti“; glasilo Hrvatska straža, pak, izvještava da se posvuda moglo primijetiti „kako lijepo razumije naše građanstvo njegovu vrijednost za našu kulturnu povijest“. Plenarij s četiri izvorna bjelokosna reljefa s kraja 11. stoljeća danas je najstariji predmet u riznici zagrebačke katedrale – zbirci liturgijskih predmeta koji odražavaju autoritet crkvenih središta, kao i duhovne i političke ideale vremena. Neki od njih prikazani su i na izložbi „U početku bijaše kraljevstvo“.
Četvrtak, 29. 1. 2026. u 18:00 sati u Galeriji Klovićevi dvori