Kreativne radionice uz izložbu: Umjetnička zbirka biskupa Đure Kokše – Pečat vjere, trag umjetnosti

Krenut ćemo s kiparskim radionicama kako bismo promatranjem svake skulpture uočili razlike i sličnosti. STATUA (kip, slobodnostojeća skulptura) je oblikovani odnos masa koje slobodno stoje u prostoru. Statuu tako možemo promatrati sa svih strana, znači možemo ju obići ali nikako ne i zaobići jer upravo ćemo tako naučiti gledati i pri tom sagledati  kako je kiparsko djelo oblikovano. Ono nastaje oduzimanjem od čvrstog materijala ili dodavanjem mekog materijala, konstrukcijom od gotovih materijala. A što ako je kiparsko djelo RELJEF?  Možemo li i reljef obići ili samo pomno promatrati s prednje strane? Na to i druga pitanja moći ćete odgovoriti pri razgledavanju izložbe, dok nas u našoj ARTIONICI čekaju radionice inspirirane kiparskim djelima.

1. KIPARSKA RADIONICA

 IZRADA PORTRETA prema djelima Roberta. F. MIHANOVIĆA i Rudolfa VALDECA

17. 12. 2022.:  11 – 12.30 sati

ZADATAK: modelirat ćemo u glini bistu mame ili tate, bake ili djeda, brata ili sestre, prijatelja… jer njih najbolje poznajemo kad su ljuti, tužni, sretni i ugodno ili neugodno iznenađeni, ponekad nesretni i uplašeni, ili nečim lijepim zadivljeni, odabrat ćemo jedan od tih izraza i prenijeti ekspresiju lica prvo na papir a zatim modelirati u glini. Možete si pomoći i prije radionice fotografirati iste kad ih „uhvatite“ s predloženim izrazima lica!

SAZNAJ VIŠE: prvi psihološki portret u kiparstvu smatra se djelo R.F. Mihanovića „Rimljanin“. Bista R. Valdeca – Cave criticum“ je bista Vladimira Lunačeka, književnika i publicista koji je 1920. godine u Zagrebu izdao 1. monografiju o R. F. Mihanoviću.

–

–

–

–

–

–

2. KIPARSKA RADIONICA

UMJETNIČKA DJELA IVANA MEŠTROVIĆA

14. 01. 2023.: 11 – 12.30 sati

„Studija za Molitvu“ i „Djevojčica u molitvi“ – dva kipa koja prikazuju žene u kontemplaciji, poniranju u sebe, ruku sklopljenih u molitvi, izrazito izduženih prstiju, zatvorenih kapaka, u potpunoj mirnoći.

Nasuprot njihove mirnoće vidimo dinamičnu kompoziciju kipa „Mojsije“ koji je izabran od Boga da židovski narod izbavi iz egipatskog ropstva i objavi mu Zakon. Mojsije u pokretu uzdignutom desnicom i kažiprstom upravljenog u kamenu ploču izražava ljutnju prema razuzdanom narodu koji ne poštuje Božje zapovjedi.

ZADATAK: iz iskustva znamo da ljudsko tijelo ima simetričan raspored masa, ali kada je u pokretu taj se odnos mijenja, a upitna je i ravnoteža. Da bismo se u to uvjerili, pokrenut ćemo svoje tijelo, poigrati se s ravnotežom i tako postići dinamičnu kompoziciju koja nas zadovoljava. Taj položaj ćemo prvo zabilježiti crtajući ugljenom u obliku brzog crteža (kroki), a potom oblikovati u žici i kaširati od papira. Ako se netko bavi sportom ili plesom, iskoristite te pokrete i dobit ćete dinamičnu kompoziciju!

SAZNAJ VIŠE: Splićani su Meštrovića zvali „Čudo od Vlaja“, a veličanstveni Rodin kojeg je upoznao u Beču na školovanju, nazvao ga „čudo među kiparima“, i upravo zahvaljujući Rodinu seli u Pariz, u atelieru na Montparnassu radi pedesetak skulptura, da bi već 1910. imao izložbu u Beču, a 1946. na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti izlaže svoje radove u Metropolitan Museumu u New Yorku. Od iste Akademije 1956. dobiva Zlatnu medalju za životni rad. Godine 1952. potpisuje ugovor kojim svu svoju imovinu i umjetnička djela ostavlja Narodnoj Republici Hrvatskoj. Puno više o Meštroviću moći ćete saznati na njegovoj izložbi u našim prostorima ove godine na jesen.

–

3. KIPARSKA  RADIONICA

21. 01. 2023.: 11 – 12:30 sati

UMJETNIK JURAJ ŠKARPA – najznačajniji predstavnik ekspresionizma u hrvatskom kiparstvu pr. pol. 20. stoljeća

Kada smo razmatrali kakvo sve kiparsko djelo može biti, spomenuli smo i RELJEF. Sada ćemo naučiti da je reljef skulptura koja je oblikovana samo s prednje i bočnih strana i moramo još reći da po izbočenosti mase u prostor razlikujemo više vrsta reljefa: uleknuti, niski i visoki. Na izložbi ćemo kao pravi istraživači ići u potragu za takvim reljefima i na originalima naučiti njihovu razliku.

ZADATAK: tri reljefa Juraja Škarpe „Bogorodica s djetetom“, „Skidanje s križa“, „Uskrsnuće“ bit će nam početni primjerci za izradu reljefa u siporeksu.

SAZNAJ VIŠE: Visoki reljef nastaje kada su izbočenja na podlozi vrlo velika i oblici su samo djelomično vezani uz podlogu. Kod niskog reljefa masa izlazi neznatno u prostor, a prostor samo plitko ulazi u volumen. Najčešće se primjenjuje kod izrade medalja, značaka, na novcu. Uleknuti reljef nastaje kada neki prikaz udubljujemo, urezujemo ili uklešemo u površinu plohe, znači nema izbočenja.

–

4. KIPARSKA RADIONICA

28. 01. 2023.: 11 – 12:30 sati

„Raspeće“ Josipa POLJANA i Lella SCORZELLIA, primjeri su skulptura čija je masa istanjena u tanke valjčiće ili nas podsjeća na crtu ili liniju, te govorimo o linijski istanjenoj masi.

ZADATAK: potražit ćemo na izložbi skulpture linijski istanjenih masa i na radionici ćemo ih kreirati od žice i aluminijske folije.

SAZNAJ VIŠE:  Linijski istanjeni oblici gotovo nemaju mase ili je imaju vrlo malo, zapravo su prostorni crteži jer nastaju od prostornih linija, što znači da su ipak trodimenzionalni za razliku od linija nacrtanih na plohi. U prirodi ih ima puno: grančice drveća, razno korijenje, košare od šiblja ili žice, žičane ograde, mreže, riblji kostur, itd.  Linijski istanjena masa zanimljiva je u kombinaciji s plošno istanjenom masom, jer mnogi prirodni oblici nose karakteristike plošno istanjene mase: lišće, latice cvijeća,  školjke, zdjele, tanjuri, ćupovi…

 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Devedeset i devet slika, devet bakroreza i bakropisa čine zbirku starih majstora biskupa Đure Kokše. Teme su većinom sakralne, a ima i velik broj krajolika, slika mitološke ili alegorijske tematike, portreta povijesnih osoba. Ovoj su zbirci potrebna višegodišnja istraživanja struke po pitanju atribucija, datacija, provenijencija… iako su sačuvana stručna mišljenja ili ekspertize za neka djela starih majstora od strane istaknutih povjesničara umjetnosti iz Rima i Italije. Bili su to Giuliano Briganti, Didier Bodart, Ferdinando Bologna, Maurizio Marini i Eduard Safarik. Njihove su atribucije početak povijesno-umjetničke obrade Kokšine zbirke.

5.   SLIKARSKA  RADIONICA

4. 2. 2023.: 11 – 12:30 sati

Giovanni Francesco Barbieri, GUERCINO (1591.-1666.) – Sv. Toma apostol (nakon 1632.) – djelo nastalo pod nadzorom majstora Guercina u obiteljskoj radionici (nadimak Guercino dolazi od  talijanske riječi guercio – razrok, škiljav).

Guercino je u svoje doba bio predvodnik baroknog stila. Smislio je svoj „slikarski jezik“ koji je bio na pola puta između Caravaggiovog realizma te klasicizma G. Renia i Carracia. Svoje likove stavlja u prvi plan, položajem tijela i izražajnim crtama lica daje emotivni naboj. Sakralne scene smješta u svakodnevicu i ta je interpretacija realnosti bila prihvaćena od običnih ljudi, od puka. Guercino slika likove koji poziraju ili glume stvarajući scenografiju unutar okvira slike. Nacrtao je i preko 5000 crteža. U rodnom mjestu Cento otvara slikarsku školu. Imao je i prvi cjenik svojih radova, knjigu prihoda i rashoda, ugovora.

Slika prikazuje sv. Tomu apostola ili „nevjernog Tomu“ koji nije vjerovao u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Širio je Kristovo evanđelje sve do Indije i tamo utemeljio kršćansku Crkvu. Atributi Sv. Tome su zidarsko ravnalo ili kutnik jer je sagradio palaču indijskom kralju Gondorfu.

ZADATAK: budući da smo naučili kako Guercino slika svoje likove gledajući žive modele potrudit ćemo se i mi u radionici naslikati portret prijatelja i redefinirati atribute svetaca u neku omiljenu igračku ili najdražeg kućnog ljubimca i na taj način promijeniti donekle likovni sadržaj prema slobodnom odabiru. Koristit ćemo barokni svjetlo-tamni kontrast (chiaroscuro) unutar kojeg se svjetlost usmjerava samo na pojedine dijelove i tako ćemo postati pravi barokni majstori.

SAZNAJ VIŠE: Chiaroscuro, svijetlo-tamno, u slikarstvu i grafici način primjene igre svjetla i preljeva svjetlosti, te sjene na plohama predmeta da bi se pojačala plastika predmeta i postigao privid prostora. Nastaje iz sfumata Leonarda da Vincija. Do karakterističnoga izražaja dolazi u talijanskome manirističkom slikarstvu, a dozrijeva u radu Correggia i njegovih sljedbenika u slikarstvu talijanskoga baroka. Carravaggio ga naglašava oštrijim kontrastima, a Rembrandt razrješava materiju difuznim tonalitetima polusvjetla i polusjene.

                                                ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zbirka domaćih majstora 20 st. brojčano je najveća, broji više od 300 radova mahom hrvatskih umjetnika. Kokša je kao dugogodišnji rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, zatim kao pomoćni zagrebački biskup poznavao utjecajne osobe i njihovi je kontakte koristio kako bi oplemenio svoju zbirku. Neka je djela kupovao, a neka su mu donirana. Kokša je zaslužan da su neka djela naših hrvatskih umjetnika zastupljena u zbirci Vatikanskih muzeja: Meštrović, Kljaković, Vidović, Dulčić, Šulentić, Kršinić, Rabuzin, Lacković, Mijo Kovačić, Večenaj, Jordan.

6.   SLIKARSKA  RADIONICA

11. 2. 2023.: 11 – 12,30 sati

Jozo KLJAKOVIĆ (1889. – 1969)   –    Iskrcavanje srdela

Kljaković je zajedno s Meštrovićem jedno vrijeme pronašao zaklon u Zavodu sv. Jeronima u Rimu jer su bili utamničeni zbog sumnje da su radili protiv interesa NDH. Pušten je 1943. na Venecijanski biennale i odmah odlazi u Rim. Već tada je slabo vidio što mu je stvaralo probleme pri slikanju. Kokšinu zbirku čini 8 njegovih djela. Kljaković je pisao autobiografski roman  „U suvremenom kaosu“ koji je gotovo četrdeset godina nakon nastanka izdan u Hrvatskoj, točnije 1992. godine, pa piše: „ Prisustvovao sam svim poslovima u polju i u kući. Divio se snazi silnih ljudina težačkih, koji su naše vinograde i naša polja obrađivali. Bili su to ljudi opaljeni od sunca, išibani od vjetra i škropca. Bili su jednako široki u vratu kao i u pasu. Ruke i ramena njihova kao da su bila sjekirom iz tvrde hrastovine istesana. Oni su počinjali svoj rad u polju jednom neizrečenom molitvom – izlaskom sunca; svršavali isto takvom molitvom – zalaskom sunca“. Sjećanja na djetinjstvo često su u najtežim trenutcima života bila okrjepa ovom umjetniku.                                    

Slika Iskrcavanje srdela upravo govori o takvoj jednoj uspomeni na ribare, njihovom uvijek teškom i neizvjesnom radu u potrazi za ribom. Prikazani su mišićavi i plećati ribari, voluminozno naglašene ruke i noge, dinamične kompozicije, ribari odjeveni u hlače i košulje zasukanih rukava te crveno-bijele ili modro-bijele prugaste majice, lijevo je barka iz koje ribar vadi kašete srdela. Kraćim i dinamičnim potezima te variranjem nijansa svake osnovne boje umjetnik je postigao nevjerojatno ustreptalu i titravu atmosferu slike.   

ZADATAK: tema će nam svakako biti iz svakodnevnog života, kao na primjer: pomažem majci dok čisti ribu, kosim travu u vrtu prepunom cvijeća, ili berba lavande, zatim sadim novi voćnjak ili berem jabuke dok mi brat drži ljestve…vjerojatno ćete i sami moći smisliti sličnu temu.

                                                ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zbirka inozemnih majstora 20 st. sastoji se od dvjestotinjak radova nastalih na tlu Europe. Većinom su zastupljeni radovi talijanskih umjetnika jer je Kokša dugo godina boravio u Rimu. Nabavljao je radove talijanskih futurista, ali i djela mađarskih, njemačkih, francuskih i drugih umjetnika.

7. GRAFIČKA RADIONICA

18. 2. 2023.: 11 – 12,30 sati

Karl Schmidt-Rottluff  (Chemnitz, 1884. – Berlin, 1976.) – Krist s učenicima, drvorez

Jedan je od osnivača umjetničke grupe Die Brücke (Most), koja u težnji za izrazom, ekspresijom, iskrivljuje oblik, kontrasti postaju dramatični, razlomljena i uznemirena linija, konture se naglašavaju, boja dobiva često subjektivan tretman. Grupa je objavila i manifest u tehnici drvoreza te su unaprijedili grafiku u samostalnu umjetničku disciplinu. Dizajnirali su plakate, tiskali pozivnice, grafikama su reproducirali i slike u katalozima. Na njih je utjecala i ekspresivna stilizacija likova primitivne afričke skulpture. Po grafici je njemačka umjetnost postala svjetski poznatom pa kažu: „Svaki potez nožem rez je u dubinu duše“. Ipak djela Rottluffa za razliku od ostalih umjetnika ispunjena su mirom i ravnotežom.

ZADATAK: za početak trebamo se upoznati s tehnikom drvoreza, i prionuti poslu koji nije baš jednostavan, zahtjeva duboku koncentraciju kako se ne bismo ozlijedili. Obzirom na ponuđenu temu na izložbi, mi bismo mogli odraditi temu „Učitelj s učenicima na izletu“.

SAZNAJ VIŠE: drvorez je grafička tehnika visokog tiska, podloga je od drveta na koju će se urezivati odnosno koja će služiti kao matrica. Za izradu matrice koriste se mala dlijeta, nožići. Površina koju želimo otisnuti, a koja predstavlja crtež, ne izrezuje se, već se noževima uklanjaju površine koje pri otiskivanju ostaju neobojane, odnosno bijele. Tako izrezana ploča se boja pomoću valjka grafičkom bojom i zatim se otiskuje, ručno ili uz pomoć preše. Drvorez može biti i višebojan.

                                                ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Naivni umjetnik nastoji život i svijet u kojem živi zabilježiti pričom, bajkom ili mitom, tako da je narativnost jedno od najvidljivijih obilježja te umjetnosti. U njihovim su djelima prisutni određeni pomaci u perspektivi i proporcijama. Naivni se slikari često priklanjaju lirskoj idealizaciji života, pripovijedanju radnje i fantastici. U naivnome slikarstvu zastupljene su sve grane slikarstva: mrtva priroda, krajolici, vedute gradova, portreti, aktovi, interijeri, figuralne kompozicije. U Kokšinoj zbirci nalaze se djela svih prvaka naivnog likovnog izraza: Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mijo Kovačić, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin, Ivana Večenaj, Ivan Lacković Croata, Petar Smajić, Mirko Virius, Josip Generalić kao i druga manje poznata imena.

8. KIPARSKA RADIONICA

25. veljače i 4. ožujka 2023.: 11 – 12,30 sati

Franjo Klopotan (Presečno, 1938. −  2019.) – Noina arka

Franjo Klopotan je hrvatski naivni slikar, grafičar i crtač. Slika uglavnom u ulju, najprije u stilu hlebinske slikarske škole, potom razvija vlastitu ikonografiju, bestijarij i antropomorfnu floru. Uvodi elemente nadrealizma i pučke fantastike. Od osamdesetih godina stvara djela složenije simbolike, često s humornom konotacijom. Devedesetih godina slika pejzaže fantazmagoričnih svjetova, djela s elementima političke satire te religijske tematike. Hrvatska pošta izdala je poštansku marku s njegovim djelom Moj zavičaj. Jedan je od osnivača Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske te član Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

ZADATAK: iako ćemo kao predložak koristiti sliku na staklu poznatog umjetnika naivnog slikarstva, gospodina Franje Klopotana, mi ćemo se baviti kiparstvom i u glini izraditi sve životinjice koje vidimo na njegovoj slici i potom iskaširati Noinu arku, tko bude želio moći će i životinjice iskaširati. Tako ćemo likove u slici koju karakterizira plošno likovno izražavanje, ‘prebaciti’ u umjetnost trodimenzionalnosti, oblikovanja volumena u prostoru. U radu s kiparskim materijalima, osim razvijanja motorike i vizualne percepcije, razvijat ćemo i osjećaj za masu te za odnos volumena i prostora.

SAZNAJ VIŠE: Noa je bio ponizni Božji sluga u Bibliji kojeg je Bog zavolio unatoč grešnom svijetu. On je najpoznatiji po gradnji arke koja je sačuvala njega i njegovu obitelj, kao i predstavnike svake kopnene životinje, od velikog potopa koji je Bog pustio na zemlju kao kaznu. Kada je Bog vidio kako su ljudi postali pokvareni i izopačeni, On je požalio što ih je stvorio te je odlučio uništiti čovječanstvo. No, Bogu je Noa bio mio jer je vidio da je pravedan. Bog je zapovjedio Noi da sagradi arku kako bi spasio svoju obitelj kao i svaki muški i ženski primjerak svake vrste kopnene životinje, od velikog potopa koji je pustio na zemlju kao kaznu. Kiša je pala, a potop se dizao oko arke 40 dana, no, Noa i drugi stanovnici arke ostali su na sigurnom. Nakon što se grlica koju je Noa poslao vratila s listom masline, svi koji su preživjeli potop na arci su otišli na mjesto gdje je Bog blagoslovio Nou i njegovu djecu, ohrabrujući ih da budu plodni i da se množe. Ujedno je zapovjedio da ne jedu meso koje u sebi još ima krvi, niti da prolijevaju krv drugih ljudi. Uz to je Bog sklopio savez s Noom i njegovim sinovima, obećavajući da nikada više potopom neće uništiti njih, njihove potomke niti bilo koje živo biće. Kao iskaz saveza, Bog je stavio dugu u oblake kako bi služila kao podsjetnik Njegova obećanja svim živim bićima na zemlji.

–

9. SLIKARSKA RADIONICA NA STAKLU – NAIVNA UMJETNOST

11. 3. 2023.: 11 – 12,30 sati

Ivan Lacković Croata (Batinske, 1932. – 2004.) – Zima

Ivan Lacković Croata slikao je uljem na staklu, tradicionalnom tehnikom hrvatskih naivnih umjetnika sjevernih krajeva. Najčešće je crtao pejzaže, figuralne kompozicije, cvijeće i mrtve prirode. Portreti su vrlo rijetki. Radio je i crteže tušem na papiru, a osnovno njegovo izražajno sredstvo bila je linija, bogata i razvedena do krajnjih mogućnosti. U pejzažima je crtao prikaze zbivanja iz seoskog života. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i poznati kolekcionar koji je s Kokšom vrlo često mijenjao slike, volio je umjetnička djela starih majstora.

ZADATAK: po prvi put ćemo se baviti slikarstvom na staklu, stoga smo pozvali poznatog slikara naive, gospodina Stjepana Ivanca, da nam pomogne u radu i objasni kako se slika na staklu, jer nije isto slikati na platnu, papiru ili staklu, no, to tek trebamo istražiti. Nabavili smo sav potreban materijal i radujemo se toj, za nas novoj, tehnici. Tema će biti „Zima“, obzirom na godišnje doba koje će nas do radionice vjerojatno obradovati snijegom.

SAZNAJ VIŠE: u  Hrvatskoj se naivna umjetnost pojavila 1931., kada je akademski slikar K. Hegedušić pozvao slikare seljake iz Hlebina i okolnih mjesta u Podravini I. Generalića (1914.–1992.) i F. Mraza (1910.–1981.), poslije i M. Viriusa (1889.–1943.), te kipara P. Smajića iz okolice Splita da izlažu na III. izložbi socijalno angažirane skupine „Zemlja“. On je isticao važnost hrvatske pučke umjetnosti kao samostalnog i nacionalnog, a istodobno i socijalnog izraza bez utjecaja sa Zapada i postavio temeljna slikarska načela hrvatske naivne umjetnosti – otvoreni kolorit, tipologiju i tehniku slikanja na staklu.

Stjepan Ivanec rođen je 22. listopada 1953. godine u Kladarama. Osnovno školsko obrazovanje završio je u Kladarama i Pitomači, a kao samouk počinje slikati u ranoj mladosti. U stvaralaštvu se koristi raznim tehnikama: od crteža i akvarela do ulja na platnu i ulja na staklu. Prvu samostalnu izložbu imao je u Galeriji Lotrščak 1972. godine i od tada broji mnogobrojne izložbe. Kroz svoje dugogodišnje stvaralaštvo od više od četiri desetljeća rada predstavio se na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu, a kraće vrijeme živio je i slikao u Njemačkoj. Stjepan Ivanec je uvaženi predstavnik hlebinske škole i hrvatske naive. Osnivač je Likovnog kluba „Duga“ Pitomača u kojem aktivno djeluje.

–

Tekst: Liljana Velkovski
kustosica, muzejska pedagoginja savjetnica, voditeljica Artionice