Izložba Tomislav Buntak — Miracle Grecque [15. lipanj – 23. srpanj 2023.]

“Otkad pamtim bila su mi privlačna pitanja i maštanja o savršenom rajskom mjestu. Prva godina na likovnoj akademiji bila je gotovo rajski doživljaj i uzbuđenje koje je značilo ispunjenje duge čežnje i čekanja da počne školovanje za slikara. Bezvremenost osjećaja mladosti ostvario se u rajskom ushitu.”

Tomislav Buntak

–

MIRACLE GRECQUE naziv je izložbe i njezinog središnjeg eksponata: grafičke mape Tomislava Buntaka (objavljene u ožujku 2023.). Ovo bibliofilsko izdanje objelodanjeno je povodom pedesete obljetnice grafičkih i bibliofilskih izdanja Zbirke Biškupić (1972. – 2022.). Vrednovanjem ponajboljeg – a tu pripada i recentna mapa: Buntak Tomislava Buntaka i Luke Paljetka – iz hrvatske moderne i suvremene kulturne baštine isprepleću se svjetovi umjetnosti u cilju predstavljanja vrhunskih djela hrvatske kulture. Izložbu smo, uz grafičku mapu, obogatili i autorov potpis upotpunili njegovim crtežima i slikama iz Zbirke Biškupić.

Dok je prethodno među ostalim interpretirao izvorišta Mezopotamije i egipatskih grobnih slikarija, kretsko-minojske secesije, smiješka arhajskog Kurosa, potom srednjovjekovlja i devetnaestostoljetnog simbolizma i postimpresionizma, ovim bakropisima autor propituje klasičnije kanone antike, renesanse i stilizacije omiljena mu stripa. Vidimo fantazijsku primordijalnu sliku iskonske prirode, Buntakovu uobičajenu i egzotičnu floru i faunu, kao i nage ljude, muškarce, žene i djecu i simbolske čovjekove tvorevine poput dorskog i korintskog stupa, paviljona, broda, pagode…

Buntakov prikaz nagosti je lijep, jer je prirodan, ali na određen način i aseksualan, ujedno tek naslućen i neprikriven; netabuiziran, već slobodan. Ogoljena i ujedno idealna nagost. Upravo prirodnost, nagih likova koji žive i djeluju ne znajući da ih gledamo, jest ekvivalent slobodi bivanja i življenja između kontinuirana čovjekova bivanja autorovom insceniranjem određena sugestijom zaustavljena kretanja i pokrenuta mirovanja. Buntak koristi konturu kao u stripu kojom opisuje oblik tijela a zatim kratkim linijama koje prate formu objašnjava volumen i masu tijela, linije ispune određuju one dijelove u sjeni dok praznine papira ostaju osvjetljena predjela. Ovim načinom autor dobiva jake kontraste svjetla i sjene i time izvlači ljudske figure u prednji plan, stvarajući jasnu razliku od ostatka prizora koji je također zasićen linijskim opisivanjem. Prirodni ambijent je utišan kontinuiranim horizontalnim smjerom gusto nizanih linija i pretvara se u iluzionističku varijantu rajskog vrta poput Gauguinovih slika čije simboličko značenje prikaza Tahićana u tropskom ambijentu pozivaju promatrača na promišljanje o svrhovitosti života.

(iz teksta Željka Marciuša)

–