ZBIRKA SLAVKA KOPAČA U GALERIJI KLOVIĆEVI DVORI (Izložba u Maloj galeriji)

Izložbu odabranih djela iz zbirke Slavka Kopača možete razgledati u Maloj galeriji (2. kat Galerije Klovićevi dvori) od 28. travnja 2026.

ZBIRKA SLAVKA KOPAČA U GALERIJI KLOVIĆEVI DVORI

Željom umjetnika Slavka Kopača (1913.-1995.), Galerija Klovićevi dvori (tada Muzejski prostor) postala je 1993. godine ponosnim vlasnikom vrijedne zbirke od sedamdeset njegovih djela. Zbirka je kasnije obogaćena i novim donacijama te tako zaokružena daje uvid u cjelokupno stvaralaštvo od prvih akvarela (zagrebačkih veduta), kojima je po završetku Kraljevske umjetničke akademije kročio u svijet hrvatskoga modernog slikarstva, preko radova iz godina provedenih u Italiji do krhkih sliko-skulptura, minijaturnih keramika i papirmašea iz šezdesetih godina, onih zrelih pariških ostvarenja koja najčešće evociramo pri spomenu na Kopača.

Becićev student, a Račićev, Kraljevićev i Junekov sljedbenik, mladi Kopač smiono i slobodno strukturira sliku, razrađuje boju, crtež i namaz. Boravak u Italiji, a naročito odlazak u Pariz i susret s Jeanom Dubuffetom ohrabruju ga u njegovim težnjama da se potpuno odrekne klasičnih akademskih postulata. Kopačeva djela nastanili su ljudski likovi i životinje, bezazleni bestijarij i veseli idoli, obični predmeti i događaji nadahnuti prirodom i pričama iz djetinjstva, smješteni u razigrane kompozicije i neočekivane prostorne odnose. Težnja ka spontanosti i neposrednosti dovela ga je do samog ruba figurativnosti. Boja se osamostalila, oslobodila tereta forme, namaz postao gušći, a tekstura neprobojna. Uobičajenim likovnim sredstvima i procesima uskoro se pridružio neograničen raspon neobičnih prirodnih i umjetnih materijala korištenih na neočekivan način. Pijesak, zemlja, cement i gips naći će se umiješani u boju, a staklo, žica, tkanina ili pak dijelovi automobilskih guma bit će aplicirani na drvenu podlogu – sve objedinjeno u osebujne slojevite kolaže i reljefe. Podjednako mu je važan i crtež i namaz, i odlučan grafizam tuša i pera te fluidnost i neuhvatljivost akvarela. Takvi suodnosi materijala, apliciranje, kolažiranje, utiskivanje u podlogu i grebanje materije, stalno propitkivanje, traženje novoga i bijeg od rutine doveli su ga do iskoraka u prostor – do skulptura.

Kopač je govorio da njegova djela nikad nisu završena. Završit će ih onaj tko ih gleda. Zatim će i drugi i treći i svi oni koji dođu poslije nastaviti istu igru. Stoga nastavite i vi započetu igru i uživajte u Kopačevim djelima.

Više o Maloj galeriji pročitajte OVDJE.