KREATIVNE RADIONICE UZ IZOŽBU “TEMELJ ZA BUDUĆNOST – ZBIRKA DAROVANIH UMJETNINA GALERIJE KLOVIĆEVI DVORI”

Dragi naši kreativci,

u subotu, 12. rujna, od 11 do 12:30 sati, započinjemo s novim kreativnim radionicama.

Prijave na radionice su obavezne na mail: artionica@gkd.hr

Molimo da u prijavi navedete ime, prezime i uzrast djeteta.
Sve radionice možemo prilagoditi djeci vrtićke dobi i učenicima osnovnih i srednjih škola radnim danima u dogovoreno vrijeme.
S radošću Vas očekujemo u Artionici i izložbenom prostoru Galerije Klovićevi dvori.

KREATIVNE RADIONICE UZ IZOŽBU TEMELJ ZA BUDUĆNOST – ZBIRKA DAROVANIH UMJETNINA GALERIJE KLOVIĆEVI DVORI

Galerija Klovićevi dvori priredila je izložbu „Temelj za budućnost – Zbirka darovanih umjetnina Galerije Klovićevi  dvori“ u sklopu Zagrebačkog muzejskog vikenda. Umjetnici su nakon samostalne izložbe u našoj Galeriji darovali barem po jednu umjetninu i tako se prikupilo više od stotinjak umjetničkih djela, a neka od njih ćete vidjeti na ovoj izložbi i prema tim originalima kreirati svoja djela u našoj Artionici.

1. SLIKARSKA RADIONICA
12.9.2026.: 11 – 12:30 sati

JOSIP TROSTMANN, Ljeto u Dubrovniku

Josip Pino Trostmann, „likovni pjesnik Dubrovnika“, kako ga je svojevremeno opisao likovni kritičar Tonko Maroević,  kroz svoje radove, još od malih nogu, prenosi ambijent Dubrovnika i prirodne ljepote okolice na platno. Luko Paljetak opisuje ga kao „pitomog fovista, samosvojno prepoznatljivog, kao da ne slika kistom nego cvjetnom granom hortenzije“.
U Trostmannovim radovima iznimno veliku ulogu igra svjetlost s kojom se majstorski poigrava pa i on sam kaže: „Sunčani dan prvi je poriv da slikam. Sunce Mediteranu daruje veoma vedar kolorit. Sreća se nameće.“ Po mnogima, on vješto pleše na granici impresionizma i ekspresionizma, a opet sve s kapi apstrakcije.

ZADATAK: Poticaj za likovni rad bit će nam ova slika ljeta, slika veselih, toplih boja kao glavnog elementa kompozicije, boje koje imaju vrijednost same po sebi bez da su vezane uz neki objekt ili predmet. Vaš će zadatak također biti naslikati emociju pri samoj pomisli na ljetne dane kroz harmoniju boja. Neka boja živi kao samostalni likovni element!

SAZNAJ VIŠE: Josip Pino Trostmann rođen je u Dubrovniku 1938. godine. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku gdje je završio pučku i srednju školu. U dobi od deset godina počinje pohađati Večernju školu portreta koju je vodio dubrovački slikar Ivo Dulčić. Također posjećuje dom slikara, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i konzervatora Koste Strajnića, koji je s entuzijazmom pomagao mlade talente i usmjeravao ih u slikarskom razvoju. Trostmann je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine, a profesori su mu bili Đuro Tiljak i Ivo Režek. Iste godine postao je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika te je prvi put samostalno izlagao u Dubrovniku. Od 1968. godine, sve donedavna, bavio se i pedagoškim radom tijekom kojeg je odgojio brojne sada već afirmirane umjetnice/ke. Dobio je priznanja, pohvale, odlikovanja i nagrade za svoje stvaralaštvo kao i za pedagoški rad, a nedavno mu je dodijeljena Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2012. godinu – za područje likovnih umjetnosti, za sinteznu izložbu Intimna i intuitivna biografija jednog dubrovačkog slikara, koja je održana 2012. u sklopu 63. Dubrovačkih ljetnih igara. Izlagao je na pedesetak samostalnih izložbi uglavnom u Dubrovniku i Zagrebu, te u Orebiću, Korčuli, Metkoviću, Splitu, Sinju, Karlovcu, Varaždinu, Budvi, Mostaru, Apeldoornu… Sudjelovao je na više od sto skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

2. RADIONICA CRTEŽA
19.9. 2026.: 11 -12:30 sati

JOSIP VANIŠTA, Portreti i figure

Predgovor grafičke mape „Josip Vaništa, dvadeset pet crteža“ pisao je akademik Tonko Maroević. Detaljno analizira Vaništine portrete velikih književnika i mislilaca poput Miroslava Krleže, Antuna Branka Šimića, Franza Kafke, Fjodora Dostojevskog i Dobriše Cesarića. Maroević objašnjava da ti crteži (koji su u mapi reproducirani u tehnici serigrafije) nisu tek puki prikazi lica, već duboki psihološki i intelektualni „psihogrami“ u kojima Vaništa minimalnim potezima hvata bit i unutarnju sjenu portretiranih ličnosti. Lica izranjaju iz bjeline papira uz tek nekoliko suptilnih i preciznih linija. Pozadina i ambijent potpuno su izbrisani kako bi se fokus zadržao na unutrašnjem stanju. Vaništin crtež u grafičkim mapama za Maroevića je bio vrhunac asketske profinjenosti u hrvatskoj modernoj umjetnosti – lišen svake suvišne deskripcije, sveden na znak, tišinu i prazninu koja govori više od riječi.

ZADATAK: Iako svi prepoznaju Tina po njegovom šeširu i kaputu, Vaništa je njegov portet crtao bez šešira. Htio je nacrtati samo njegovo pravo lice, prenijeti njegovu ozbiljnost, tugu ili mudrost. Vaništin rukopis nas je naučio  kako s malo elemenata prenijeti karakter i izraz.

Vaš će zadatak biti napraviti portret bez suvišnih detalja, samo oči, obrve, nos i usta sa što manje crta. Ovaj puta budite „škrti“ u potezu, pogledajte svog prijatelja, zamislite da mu vidite samo oči, obrve i nos i hrabro na svom bijelom papiru nacrtajte samo te detalje olovkom ili ugljenom. Kada završite, vaš papir mora i dalje blještati od bjeline, baš kao Vaništin.

SAZNAJ VIŠE: Akademik Josip Vaništa, istaknuti hrvatski slikar i pisac, rodio se svibnja 1924. u Karlovcu gdje je pohađao realnu gimnaziju i maturirao 1943. Diplomirao je 1950. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Marina Tartaglie, a već sljedeće godine počinje s nastavničkim radom na Tehničkom, odnosno, današnjem Arhitektonskom fakultetu. Prvu je izložbu imao 1952. s Miljenkom Stančićem u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt. Početkom 1960-ih bio je suosnivač umjetničke skupine Gorgona koja se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Uz slikanje podjednako ga je zaokupljalo i crtanje i pisanje. Iako suzdržan i samozatajan, sebi svojstvenim intelektualnim minimalizmom u slikarstvu, a kasnije u pisanoj riječi, usredotočen na ono najbitnije, uspio je s tako malo poručiti tako puno, kao nitko prije njega. U svojim memoarskim i esejističkim zapisima ostavio je dragocjena svjedočanstva o našem vremenu i o svojim suvremenicima, kao i svoja promišljanja o velikim pitanjima života i smrti. Ilustracije je objavljivao u dnevnom i revijalnom tisku, a bavio se i opremom knjiga i scenografijom, za što je nagrađen 1983. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti, u Razredu za likovne umjetnosti, postao je 1994., a od 1992. bio je član suradnik. Akademik Josip Vaništa bio je jedan od najuglednijih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, velikan i institucija hrvatske kulture kojoj je dao nemjerljiv i neprocjenjiv doprinos. Zbog njegove svestranosti teško ga je jednoznačno definirati. Bio je jedan od najvećih intelektualaca među umjetnicima.

3. RADIONICA KOLAŽA
26.9. 2026.: 11 -12:30 sati

ANTON  VRLIĆ, Vlakovi

Jesen nam je stigla, dani postaju kraći, temperature padaju kao i lišće s drveća mijenjajući boju u žutu, crvenu i smeđu, sazrijevaju jabuke, kruške, grožđe, bundeva i kesteni, berba je voća,   vrijedne domaćice kuhaju pekmez, prave zimnicu, dok dečki peku rakiju i od grožđa rade vino. Sve će biti spremno za duge zimske noći, za priče uz tople peći ili za putovanja gdje vlakom jurimo kroz prostor i vrijeme, putovanja u kojima će cilj biti nebitan, samo plovidba kroz vlastite misli. Vlakovi inače oduvijek služe za prijevoz ljudi do njihovih odredišta pa bili to drugi gradovi ili sela, služe za sjećanje na odlaske koji su nas zauvijek promijenili, a ponekad ti isti zeleni vagoni sami prevoze priče, pisma i čežnje, oni su jednostavno život u pokretu.   

ZADATAK: Zamislite da se spustila noć, i naš čarobni zeleni vlak juri kroz šumu, kroz šareno jesenje lišće i ne vozi ljude, nego sakuplja jesen u najljepšim bojama: žuta, crvena i narančasta.  Hajdemo svi zajedno zamisliti i zalijepiti taj čarobni zeleni vlak i jesensku šumu kroz koju prolazi, jer ionako se najvažnija putovanja događaju unutar nas samih.

SAZNAJ VIŠE: Anton Vrlić je hrvatski slikar (Split, 5.VI.1957.). Diplomirao 1982. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (R. Goldoni). Osebujnim koloritom i neobičnim asocijativnim likovnim oblicima slika u duhu apstraktnog ekspresionizma (Lovac na ptice, 1989.). U potonjem razdoblju primjenjuje nekonvencionalna slikarska sredstva (reljefi, proboji i zakrpe na platnima). Objavio je nekoliko grafičkih mapa (Ivan Rogić-Nehajev, Magična mjesta, 1992.). Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, crtežnom i grafikom, a posljednjih dvadesetak godina istražuje medij stakla. Od 2003. bio je vanjski suradnik na ALU u Zagrebu, kao nositelj kolegija „Tehnike i umjetnost stakla“. Od 2007. bio je zaposlen na APU u Rijeci u zvanju redovoitog  profesora gdje je predavao kolegije slikarstvo i staklo. Izlagao je na više od 68 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u brojnim glaerijama i privatnim zbirkama. Izdana je i monografija „Anton Vrlić“ autora Borivoja Popovčaka u izdanju NSK i Knjigre iz Zagreba.

4. GRAFIČKA RADIONICA 
3.10. 2026.: 11 -12:30 sati

VIRGILIJE NEVJESTIĆ, Cantique des jours

O Virgiliju su mnogi kritičari pisali, pa tako i povjesničar umjetnosti, bivši ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, gospodin Miroslav Gašparović: „Magija njegovih grafika krije su upravo u vještini, lakoći i snazi da taj uzburkani, neobični svijet, svijet dijaboličnih likova i eterične ljepote, boli i užitka, Erosa i Thanatosa, straha i veselja, mučnine i zadovoljstva prenese u ogledalo grafičke matrice. On je jedan od rijetkih umjetnika, kakav je bio na primjer Rembrandt, koji su grafički metijer svladali u tolikoj mjeri da su bili u stanju svaku svoju misao, svaku njezinu nijansku u potpunosti ostvariti u umjetničkom djelu. Virgil je majstor male forme, grafičke minijature koja je u njegovom opusu dobila jedinstveno mjesto. Iako je svaka od njih cjelovito umjetničko djelo, njihovim slaganjem unutar jednog većeg grafičkog lista Nevjestić stvara dinamička sazviježđa, konstelacije minijatura koje u međusobnom odnosu postižu osebujne, ali pomno promišljene relacije kojima umjetnik unosi neki svoj red u kaos života. Jer grafika jest za Nevjestića način kojim se nosi sa životom.“

ZADATAK: Virgiliju je vječna inspiracija bila rodni kraj, malo selo kod Tomislavgrada, njegovo djetinjstvo u zavičaju kojem se u mislima stalno vraćao, linija mu je melodiozna i minuciozna, a kompozicija najčešće sastavljena od niza odijeljenih prizora, ispovjednog i simboličnog karaktera. Vaš bi zadatak bio izraditi grafiku u nekoliko minijaturnih prikaza vašeg djetinjstva koje upravo traje, možda prikazati neku društvenu igru koju često igrate sa svojim ukućanima ili šetnju prirodom kada susrećete razne životinjice, kao što su vjeverice, ptičice, srne ili lisice što vas sigurno ugodno iznenadi i razveseli. Zamislite si prozor koji je podijeljen na četiri polja, a svako sadrži neku svoju priču i sve ćemo to kreirati u grafičkoj tehnici suhe igle.

SAZNAJ VIŠE: Virgilije Nevjestić, slikar, grafičar i pjesnik, rođen 1935. u Kolu kod Tomislavgrada u BiH. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine. Završio specijalni odjel za grafiku 1966. godine. Od 1968. godine do svoje smrti živio je u Parizu. Nevjestić se etablirao vrlo brzo nakon dolaska u Francusku te je 1970. godine dobio na korištenje od grada Pariza atelje na Montparnasseu. Redovito je izlagao u tamošnjim muzejima i galerijama, kao i u velikim svjetskim kulturnim metropolama. Nacionalna knjižnica Francuske niz godina za redom je otkupljivala njegove radove. Vrhunac njegovih umjetničkih nastojanja predstavljala je samostalna izložba 1982., u Centru G. Pompidou – Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Bila je to čast koja do tada nije ukazana ni jednom hrvatskom umjetniku. Godine 1987. osnovao u Parizu L’Academie Virgile gdje je predavao specijalni tečaj grafike. Predavao je i na Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela. Izdao je mape grafika, te oslikao književna izdanja pjesama A.B. Šimića, D. Tadijanovića, S. Čuića, Mile Pešorde i C. Baudelairea. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Milanu, Parizu, Bostonu, Tokiju, Firenci, Londonu, Rimu, Hagu, Bruxellesu, Vancouveru i New Yorku. Pisao je i pjesme koje je ilustrirao vlastitim crtežima. Po njegovoj želji sva njegova cjelokupna ostavština koju čini 10 tisuća grafičkih ploča, vraćena je u domovinu njegovoj obitelji, koja je zatim osnovala zakladu. U tekstu povodom predstavljanja Zaklade Virgilije Nevjestić dr. sc. Snježana Pintarić navodi: „Virgilije Nevjestić bio je svestrani umjetnik koji je djelovao na različitim umjetničkim područjima i izražavo se u brojnim likovnim disciplinama. Njegov najveći i najznačajniji doprinos hrvatskoj i francuskoj umjetnosti ostvaren je u grafici, mediju koji je najviše odgovarao njegovom umjetničkom senzibilitetu i čijem istraživanju i unapređivanju je posvetio četiri desetljeća intezivnog rada. Suvereno je vladao raznovrsnim grafičkim tehnikama, što mu je omogućilo da ih kombinira i da eksperimentira s postupcima i materijalima postižući iznimno dojmljive vizualne efekte. Pored sjajnih tehničkih postiguća, njegove radove odlikuje bogata i živa naracija u kojoj se ljudski likovi isprepliću s elementima prirode i urbanih pejzaža u fantastičnim svjetovima nadrealističkog ugođaja. Njegovo grafičko stvaralaštvo iznimno je opsežno i broji tisuće i tisuće grafičkih listova, desetke grafičkih mapa i bibliofilskih izdanja u kojima nas oduševljava svojom snagom imaginacije i sposobnosti pričanja priča profinjenim vizualnim jezikom figuracije s povremenim prodorima u apstrakciju.“

5. SLIKARSKA  RADIONICA 
10.10. 2026.: 11 -12:30 sati

ŽELJKO HEGEDUŠIĆ, Sloboda slikara

Slika „Sloboda  slikara“ iz 1970-ih godina darovana je našoj Galeriji 1999., kada mu je priređena retrospektivna izložba „Željko Hegedušić: slike, crteži, grafike 1926. – 1999.“ Podatak da je slika iz sedamdesetih godina ključan je za preciznu analizu umjetničkog konteksta. Upravo početkom te dekade Željko Hegedušić proživljava veliku stvaralačku prekretnicu. Nakon što se desetljećima dominantno posvećivao crtežu i grafici, 1970-ih se godina potpuno vraća slikarstvu i boji, stvarajući svoja najmaštovitija i najslobodnija djela. Do tada Hegedušić je bio poznat po socijalnim temama, urbanim vedutama i strožim nadrealističkim crtežima nastalim pod utjecajem pariskog purizma. Međutim, u ovoj dekadi njegova poetika doživljava radikalno oslobođenje. Prostor slike gubi prepoznatljive elemente stvarnog svijeta (poput ulica ili zgrada). Pozadina postaje slobodan prostor ispunjen plošnim, asocijativnim oblicima, teži potpunoj apstrakciji, a uvođenje prepoznatljivog oblika poput ptice pokazuje autorovu želju da ne napusti u potpunosti opipljivi svijet. Ptica je spona između potpunog bespuća apstrakcije i poetske stvarnosti. U stručnoj literaturi (poput zapisa Igora Zidića) Hegedušićev rad iz ovog vremena često se opisuje kao spoj profinjenog crnog humora, groteske i elementa dječjeg svijeta/mašte.

ZADATAK: Neka naziv našeg umjetničkog rada bude „Radost stvaranja“, izrazimo svoje emocije bojama toplo-hladnog kontrasta ploha.

SAZNAJ VIŠE: Željko Hegedušić, slikar, crtač, grafičar i pedagog rođen je 1906. u Tuzli, gdje mu je otac bio profesorom. Nakon smrti oca (1909.) majka i djeca se vraćaju u Hlebine. Pučku školu i realnu gimnaziju polazi u Zagrebu. Od 1925. polazi Akademiju u Zagrebu (u specijalki V. Becića), a potom 1930.-31. nastavlja studij u Parizu. Nastavnik je crtanja u gimnaziji u Zagrebu (1932.), Srijemskoj Mitrovici (1933.–39.) i ponovo u Zagrebu (1939.–50.). Godine 1950.-1955. predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Potom djeluje kao samostalni umjetnik u Zagrebu (umirovljen 1971.). U svojim kompozicijama podjednako je kritičar, kroničar i analitičar koji ekspresivno deformira stvarnost. Izražava se grafizmom, a koloristička modelacija i predmetna realnost javlja se tek sporadično potkraj 1930-ih. U prvoj fazi posvećen je pretežito crtežu, od 1954. grafici, a od početka 1970-ih slikarstvu. Već za studija slika plošno, a prostor dobiva međusobnim odnosom boja. Potom na njegovu likovnu poetiku djeluju dodiri s purizmom, kubizmom te ponajviše nadrealizmom. Smatra se jednim od najdosljednijih nadrealista u hrvatskom slikarstvu, a njegov pariški crtež Šetnja-Pigalle (1931.) prvim poznatim nadrealističkim crtežom u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Prvi put izlaže u Zagrebu 1932. kao gost na izložbi Zemlje. Od 1936. do 1939. sudjeluje na izložbama Grupe nezavisnih hrvatskih umjetnika u Zagrebu, Sofiji, Pragu i dr. Od 1950-ih zaokupljen je nadrealističkom kombinatorikom, aktualnim temama i nemirima, spaja stvarno i fantastično, gestu i konstrukciju, informelne i geometrijske strukture, prepoznatljive likove, neobične detalje i rastakajuće forme, lirizam i tjeskobu, grafizam i kolorit. Pretežu litografije do 1964., potom bakropisi s akvatintom. U posljednjoj, slikarskoj fazi, vođen „dirigiranom slučajnošću“, igra se slobodno curećim bojama; pojavljuje se premoć apstraktnog nad figurativnim. U devedesetima prenosi u likovnu materiju tjeskobu, užase rata, ali i punoću unutrašnjeg svijeta te nastavlja istraživanja u tehničkom i vizualnom području (Radost eksperimenta III, 1996., ulje na rendgen filmu, aplikacija tkanine). Bavio se zidnim slikarstvom, grafičkim oblikovanjem i ilustracijom. Godine 1983. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.