U predavanju će se predstaviti fenomen umjetničkih kolonija kao specifično modernog oblika organizacije umjetničkog rada, koji umjetnost izmješta iz kulturnih središta, odnosno traga za alternativnim uvjetima stvaralaštva. U fokusu će posebno biti specijalističke kiparske kolonije i kiparski simpoziji, koji se od početka 60-ih godina 20. stoljeća množe u europskim zemljama, obnašajući ujedno zadaću internacionalnog okupljanja umjetnika. Kiparski simpoziji u istom se razdoblju osnivaju i širom socijalističke Jugoslavije, pa tako i u republici Hrvatskoj – do danas aktivni simpoziji poput Mediteranskoga kiparskog simpozija u Labinu ili Goranske kiparske radionice u Lokvama imaju tako tradiciju od pola stoljeća i više, dok su se drugi, poput kolonije sisačke Željezare, ugasili, nerijetko ostavivši vrijedne zbirke skulptura u otvorenom prostoru. U predavanju će se, dakle, osvrnuti na povijesni kontekst tog fenomena u Hrvatskoj, odnosno pojasniti artikulacija tog modela umjetničkog rada unutar društveno-političkog okvira socijalističkog samoupravljanja i svojstvenih mu kulturnih politika, koje su podrazumijevale aktivaciju umjetničkog života u lokalnim sredinama te povezivanje proizvodnog i kulturnog sektora. Takav model pokazao se osobito uspješnim upravo za medij kiparstva, kojemu je zbog razmjerne tehnološke složenosti posebno odgovarala podrška koju su pružale različite vrste industrija. Tehnološki pogodni uvjeti rada koje jamči proizvodni sektor, međutim, samo su jedna od pretpostavki trajanja kiparskih kolonija i simpozija; kontinuitet regionalnoga kulturnog identiteta i javni interes, kao i interes same umjetničke zajednice, čimbenici su održanja prakse, ali i očuvanja tog oblika umjetničke baštine.
Predavanje će održati Ivana Mance Cipek u četvrtak, 25. 6. 2026. u 18:00 sati u Galeriji Klovićevi dvori


Ivana Mance Cipek povjesničarka je umjetnosti, zaposlena u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, trenutno na radnom mjestu više znanstvene suradnice. U okviru znanstvene djelatnosti bavi se poviješću discipline povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, poviješću umjetničkih institucija u Hrvatskoj te umjetnošću 19. i 20. stoljeća. O tim je temama objavila jednu autorsku knjigu i više znanstvenih radova, uredila nekoliko zborničkih publikacija te održala više izlaganja na domaćim i inozemnim skupovima. Trenutno je voditeljica znanstvenog projekta „Fenomeni hrvatskoga umjetničkog moderniteta“ koji se provodi na Institutu za povijest umjetnosti (2023. – 2027.). Od potresa u Zagrebu 2020. uključena je u primijenjena istraživanja Instituta u području zaštite spomeničkih i urbanih cjelina; autorica je i koautorica nekoliko konzervatorskih elaborata. Glavna je urednica znanstvenog časopisa Život umjetnosti. Sudjeluje kao mentorica i nastavnica na doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i Zadru, a od posljednje školske godine i u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od vremena studija aktivna je i kao likovna kritičarka, pišući i objavljujući o suvremenim umjetničkim zbivanjima. Članica je studijske sekcije ULUPUH-a (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske), članica hrvatske podružnice AICA-e (Internacionalno udruženje likovnih kritičara) te članica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.