Nakon brojnih monografskih izložbi koje je ova autorica ostvarila u protekla gotovo tri desetljeća rada, ova izložba bit će svojevrstan presjek njezina opusa. Fokusirana na fotografsko uobličavanje za autoricu emocionalno važnih motiva, bilo da se radi o introspektivnom prodiranju u vlastitu nutrinu, preispitivanju vlastite tjelesnosti ili pak o odnosima s autorici bliskim ljudima i mjestima, njezin opus obilježit će rad u ciklusima, serijama fotografija, približavajući se na taj način filmskoj poetici.
Kroz naglašenu procesualnost i temporalnost na njezinim portretima, figurama autoaktova, mjestima u prirodi ili društvenim događajima, njezini fotografski iskazi zadobivaju svoja značenja. Pomno režirajući snimljene prizore i dokumentirajući u širem smislu prirodne i društvene aspekte stvarnosti, prirodu i društvo, svakodnevicu, kulturne događaje, i njihove protagoniste, stvara intertekstualne fotografske nizove vizualno-tekstualnih prikaza kao reference čije značenje ovisi o kontekstu na koji se referiraju. Ambijenti proživljenog vremena, grad i ljudi, Dubrovnik, Lopud, Zagreb, prijatelji i bliski intimni prizori, bez obzira je li autorica na njima ili je nevidljiva – sve te slike pokrenute su prije svega unutrašnjim afektivnim impulsom, snagom introspekcije i odabira trenutka koji će postati kadar u nizu sličnih, analognih, fotografskih slika, uspostavljajući slojevitost značenja i interpretativnu otvorenost.
Njezino formalno obrazovanje na Akademiji dramskih umjetnosti, na Odsjeku za filmsko i televizijsko snimanje i senzibilitet odnjegovan na poetici crno-bijelog filma i modernističkog filmskog kadra, osnova su na kojoj je autorica stvorila okvir unutar kojeg će nastati serije fotografija u analognoj crno-bijeloj tehnici, analognoj tehnici u koloru i u digitalnoj tehnici. S jedne strane uobličavajući trenutke duboke fokusiranosti na izabrani motiv, njezine fotografije ostaju bazično statične, elementarne, ukotvljene u tišini i atmosferi dvoje ili jednog aktera, da bi postepeno fokus pomakla na artificijelnost teme i scenografije kao značenjske elemente fotografske slike čiju ambivalentnost i arbitrarnost želi naglasiti.
U vremenskom rasponu od ranih 90-ih godina prošlog stoljeća do najnovijih radova, nastalih 2024., izložba će nastojati ukazati na važnost njezina opusa za hrvatsku fotografsku scenu, posebno žensku fotografiju. Struktura i značenjska matrica tog opusa je refleksija evolucije svijesti autorice koja je svoj opus izgradila u rasponu od medija fotografske slike kao reprezentacije i njezine dekonstrukcije do medija fotografske slike kao performativnog čina.
Kustosica izložbe: Ana Medić
