Normandija / Rađanje Impresionizma

Izložba Normandija / Rađanje Impresionizma predstavit će 90 radova iznimno značajnih umjetnika Normandije od 2. listopadu 2014. do 4. Siječnja 2015. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu i potom početkom 2015. U nešto manjem obimu bit će postavljena u Narodnoj Galeriji, Ljubljana.

Kustos izložbe: Alain Tapié

Jedinstvena vrijednost ove zbirke je u tome što u punoj raznolikosti predstavlja različite umjetničke pokrete 19. stoljeća – realizam, romantizam, impresionizam i postimpresionizam – prateći nijanse njihova razvoja i brojne promjene koje su dovele do rođenja modernizma 20. stoljeća. Ova izložba kombinira promišljanja o djelovanju prirode, obale, krajolika i grada sa žanrovskim slikama i mrtvim prirodama. U 19. su se stoljeću umjetnici sklanjali u Normandiju, bježeći pred industrijskim okolišem koji je preuzimao velike gradove. Ondje su se skrili da budu bliski s prirodom i da bi razvili sposobnosti slikanja na otvorenom, nastojeći uhvatiti trenutak u vremenu i varijacije boja u ovomu sjevernjačkom krajoliku. Umjetnici nisu obraćali pozornost samo na pejzaž, već i na svakodnevni život seljaka i ribara.

Osobita privlačnost ovih slika Normandije ne leži toliko u nekom portretiranju regionalnog identiteta ili povijesnog razdoblja, koliko u neuhvatljivom djelovanju prirode koja se u njima ogleda.

U kulturalnom kontekstu ova izložba ne naglašava samo važnost Normandije u umjetnosti, već prikazuje i djela slikara svjetskog i regionalnoga glasa. Istovremeno, podupire mogućnost stvaranja jedinstvene zbirke slika.

Zbirka je izlagana u Francuskoj i izvan nje. Nakon Austrije, SAD-a, Japana i drugih zemalja prikazana je i u trima nacionalnim galerijama Estonije, Latvije i Bjelorusije 2009. – 2010. Godine 2011. izložena je tijekom sastanka na vrhu G8 održanom u Deauvilleu, nakon čega je otišla u Nacionalni muzej Ukrajine u Kijevu, kao i u Lvov i Dnjepropetrovsk. Potom slijede skandinavske zemlje, te sad u Zagrebu, Ljubljani i Osijeku, kao i uvijek, uz najstroža pravila konzervacije.

Zbirka Slikati u Normandiji, s radovima Moneta, Boudina, Géricaulta, Courbeta, Corota, Dufyja, Renoira i mnogih drugih, postala je simbol Normandije kao pravog središta izvrsnosti.

Zbirka Slikati u Normandiji

Stvorena 1992. godine na inicijativu Regionalnog vijeća Donje Normandije, te uz pomoć privatnih partnera, zbirka Slikati u Normandiji okuplja više od stotinu slika. Premda nisu svi umjetnici svjetskog glasa, zbirka se bavi predstavljanjem Normandije krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Honfleur, Le Havre i kasnije Rouen su imena koja stoje kao simboli tih trenutaka intenzivnog stvaranja i razmjene velikih inovacija moderniteta u nastajanju poznatijeg pod imenima impresionizma i fovizma. Od Moneta do Jongkinda, od Lebourga do DeLattrea, od Marqueta do Duvyja, tek su neki susreti koji su tijekom više od stoljeća obdarili Normandiju emblematičnom slikom užitka u slikanju.

Naslov zbirke nagovješćuje putovanje kroz prelijep normandijski krajolik, s obalom i kontinentalnim dijelom, smješten u kontinuitet romantičnog naturalizma i meditativne prirode pejzaža. Slike su usmjerene na naglašavanje manje spektakularnih, manje razvikanih prizora.

Naglasak u izboru djela jest na diskretnom, ponekad i tajnom utjecaju samog pejzaža, a ne poznatijih mjesta i prizora. Corot i Boudin imaju svoj “sivi” impresionizam, Signac i Louvrier biserni kolorizam.

Slike su predstavljene slijedom koji povezuje fizikalnu dimenziju s topografijom i koji, krenuvši od farme Saint Siméon kao polazne točke, stiže do obale i zamisli turističkog obalnog mjesta. Zatim se upućuje uzvodno, slijedeći obale Seine, da bi završio u kontinentalnom dijelu, u samom srcu normandijskog krajolika.

Alain Tapié
direktor zbirke

Izložba je podjeljena na 4 dijela, prema regijama  i umjetnicima koji su se tamo okupljali:

1. Farma Saint Siméon

Farma Saint-Siméon bila je u 19. stoljeću sastajalište umjetnika, slikara i glazbenika: Jean-Baptiste Corot, Gustave Courbet, Constant Troyon i oni čija umjetnosti sve duguje Normandiji, kao što je Eugène Boudin. Krajem života, prisjećajući se tih svijetlih dana, Boudin je jednom prijatelju napisao: “Oh! Saint-Siméon, o tom bi se svratištu moglo napisati lijepu legendu.”

Saint-Siméon je bila farma na Côte de Grâce, smještena na padini i okružena stablima jabuke, dok se pejzaž riječnog ušća odatle mogao samo naslutiti. Farma Saint-Siméon odigrala je ključnu ulogu jer je svoje stalne ili privremene stanovnike povezala s vrhunskim prirodnim okruženjem koje je često znalo biti grubo, tužno i nasilno, kao scenografija njihova teškog rada ili plandovanja.

2. Radni život i praznici na moru

Tu su s jedne strane ribari, lokalni radnici, još uvijek uhvaćeni u svoje ritmove i običaje. U svojoj grubosti, sjedinjuju se s brodićima, morskom travom i stijenama, i sudjeluju u tihim tragedijama plima.

S druge su pak strane turisti, koji dolaze i narušavaju tišinu. Stižu u svojoj finoj odjeći, poziraju, brbljaju jedni s drugima kao što u vlastitom gradu nikada ne bi, i stvaraju skupine kako bi uživali u strasti koja se ljudima s mora gadi – kupanju. Dolaze u parovima ili kao obitelji. Na plaži uvijek ima više žena, u pratnji djece. Vikendom im se pridružuju i supruzi.

Na obzoru se vide regate, i scene utrka zamjenjuju dolazak poštanskih kočija i rad na poljima.

Mnoga mjesta na obali Normandije, od Honfleura do Langrunea, oblikovala su ovu slikarsku školu koju predstavljaju Gustave Courbet, Eugène Boudin, Johan Barthold Jongkind i Claude Monet, umjetnici koji otjelovljuju impresionizam.

3. Normandijski krajolik

Regija Normandije ima bogatu književnu tradiciju od 18. stoljeća. Topografija se nadnosi na sve, a zajedno s njom i stereotipi voćnjaka i stabala jabuke.

Normandija je bila omiljena destinacija prvih turista, prvenstveno Engleza, koji su dolazili u Francusku nakon potpisivanja Mira u Amiensu 1802., i prolazili kroz Normandiju na putu do Pariza.

U svojim usamljeničkim, kontemplativnim djelima slikari Isabey, Huet, Daubigny i Corot znali su kako uhvatiti poeziju prirodnog okoliša ove regije.

4. Uz Seineu

Između Le Havrea i Pariza, Sena prolazi od jednog do drugog ekstrema, od neukrotive sile mora do vrhunskog licemjerja urbanih društvenih aktivnosti. Uz Senu, obale se hitro šire na unutrašnjost Normandije, baš kao što i sama rijeka već vrlo rano priziva more.

Na svojem brodu-atelijeru Le Bottin Daubigny je izgleda bio prvi koji je prepoznao intimnost tih mjesta. Od 1865., Renoir, Monet i Bazille odredili su što će Sena značiti slikarima. Impresionisti su zatim postupno otkrili vodu i te je godine Renoir pozvao Bazillea da se pridruži njemu i Monetu na putovanju brodom niz Senu.

Charles Angrand
Jacques – Emile Blanche
Frank – Myers Boggs
Eugene Boudin
Pierre Bonnard
Adolphe – Félix Cals
Jean – Baptiste Camille Corot
Gustave Courbet
Karl Daubigny
Eugene Delacroix
Joseph Delattre
Louis – Alexandre Dubourg
Raoul Dufy
Pierre Dumont
Guillaume Fouace
Emile Othon Friesz
Théodore Gericault
Paul – Elie Gernez
Jean – Baptiste Antoine Guillement
Paul Huet
Eugene Isabey
Johan Barthold Jongkind
Henri Le Sidaner

Albert Lebourg
Ludovic Lepic
Victor – Stanislas Lepine
Maurice Louvrier
Albert Marquet
Maxime Maufra
Georges Michel
Claude Monet
Charles Pecrus
Robert – Antoine Pinchon
Jules – Louis Rame
Auguste Renoir
Théodule Ribot
Alfred Stevens
Louis Valtat
Jacques Villon
Edouard Vuillard