Žarko Beker: Retrospektiva

Retrospektivna izložba Žarka Bekera (Zagreb , 1936. – 2012.), crtača i scenarista stripova, dizajnera i ilustratora otvorit će se 9. lipnja 2015. u 19 sati u Galeriji Klovićevi dvori. Nastavit će se tako niz uspješnih stripaških i ilustratorskih retrospektiva poput onih posvećenih majstorima Ivici Bednjancu, Andriji Mauroviću i Walteru Neugebaueru. Izborom radova za izložbu Žarka Bekera dosljedno predstavljamo publici, stručnoj i znanstvenoj zajednici, nepoznate teme vezane uz ilustraciju i strip, kontinuiranom organizacijom tematski srodnih projekata koji se u našoj galeriji održavaju od 1986. godine.

Žarko Beker rodio se 1936. godine u Zagrebu. Predstavio se debitantski svijetudevete umjetnosti (stripa) kao petnaestogodišnjak u dječjem listu „Pionir“, a profesionalno se bavio stripom između 1957. i 1966. Osnovni elementi istraživanja njegova opusa vezani su uz: omladinski tjednik „Plavi vjesnik“ (popularni „Plavac“) kada je sudjelovao u radu tadašnje redakcije i bio jednim od „zaštitnih znakova“ važnoga razdoblja izlaženja tjednika; povijesni strip „Zaviša“ (za čije je sve četiri epizode scenarij napisao Zvonimir Furtinger); kao i tinejdžersko-pustolovni serijal „Neven, Koraljka i Bobo“ (scenarist Rudi Aljinović). Navodimo u ovoj prigodi samo najpopularnija njegova ostvarenja, iako je ostao zapamćen i strukovno vrednovan po „Demonji“, „Mak Makiću“, „Špiljku“, i „Bint el Hadriju“. Kada je iz „Večernjeg vjesnika“ promijenio poslodavca angažmanom u „Plavome vjesniku“, kao ilustrator postao je i članom redakcije (što je ostao do 1966., a urednici su bili: Mla­den Bjažić, Antun Patik, Nenad Brixy), te mu je pripala važna uloga – natječaji za crtače, „škola” stripa i sl. u pozicioniranju tjednika kao najvažnijeg strip-lista poslije 1945. godine.
Zahvaljujući ljubaznoj, stručnoj i profesionalnoj suradnji s njegovim nasljednicama – Koraljkom Beker Jalušić i Jankom Carev, pripremili smo izbor najboljih i sačuvanih djela iz obiteljske ostavštine.
U ovome pripremnome trenutku izabrano je više od tri stotine radova razvrstanih po temama i originalima: crtežima, ilustracijama, koloriranim i crno-bijelim stripovima, te prijedlozima za dizajnerska rješenja pojedinačnih proizvoda („Badela“, „Francka“, „Kraša“, „Zagrebačke banke“) i drugih naručitelja. Žarko je uspješno izrađivao i naslovnice knjiga i časopisa, međutim, najveća ljubav i strast crtača koju je uspješno prenosio mlađima, bili su stripovi koje je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća objavljivao u „TNT-u“, „Nacionalu“, „Smibu“, „Modroj lasti“, „Slobodnoj Dalmaciji“, „Vjesniku“, „Večernjem listu“ i „Fokusu“. Spomenutu strast i crtačku rutinu izgradio je kao gimnazijalac (crteži koje je objavljivao u „Aero modelaru“ do ovoga trenutka bili su potpuno nepoznati javnosti). Upisao je i  studij arhitekture, a istodobno radio u „Zagreb-filmu” kao animator.

Prvi veći strip (više tabli, opsežniji scenarij) objavio je za njemačkog nakladnika Rolfa Kauku (agencijski strip „Fix & Fox“), poslije i novijem dnevnom listu „Večernji vjesnik“. Bila je to adaptacija  romana Ericha Kästnera „Hrabri razred profesora Justusa“ (u istome listu zaposlio se na radnome mjestu ilustratora).

Moglo bi se doista reći da je Žarko Beker, „purger” s tri-stoljetnom obiteljskom tradicijom jedna od najvećih dragocjenosti hrvatske strip-umjetnosti šezdesetih godina, a je li šteta što je u drugoj polovici istog desetljeća napustio strip te se posvetio grafičkom dizajnu, u kojem će također ostvariti  vrhunske standarde, pokazat će ova valorizacijska retrospektiva. Činjenica je da će „Vjesnikovu agenciju za marketing” upravo on pozicionirati u jednu od vodećih marketinških agencija u tadašnjoj državi i na širim geografskim prostorima.

Žarko Beker zaslužio je niz nagrada i priznanja, uključujući i nagradu za životno djelo, koju je dobio 1999. na „Salonu hrvatskog stripa“ u Vinkovcima.
Preminuo je 2012. ne dočekavši valorizacijsku retrospektivu.
Pripremivši je za 2015., dodatno naglašavamo elemente izbora koji su nam bili osnovnim preduvjetima za daljnji rad, a time ujedno odgovaramo na osnovno pitanje: „Zašto je točno Žarko Beker postao laureatom nagrade za životno djelo na području hrvatskog stripa „Andrija Maurović“? Kako kaže Veljko Krulčić, glavni autor izložbe, te pri tome citira znalce: „Dati dobar domaći strip, stvoriti strip-junake u našoj sredini, inspirirane našim prilikama – bila je to želja grupe autora okupljenih oko redakcije ‘Plavog vjesnika’…“ Danas, to nije jedan od banalnih izvadaka iz teksta „Majstori domaćeg stripa“ (objavljenog u broju 461. od 25. 7. 1963.), već ima vrijednost manifesta koji kratko,  nedvosmisleno i precizno razlaže uređivačku koncepciju… Svakako, to se odnosi na strip tiražnog i utjecajnog omladinskog tjednika, pod okriljem „Vjesnika“. Tada su, bez obzira na žanr, realističku ili karikaturalnu maniru, objavljeni crteži velikoga majstora, u formi stripova obilježavali čitalačku mladost današnjih pedesetogodišnjaka i šezdesetogodišnjaka, a Zagreb i Hrvatsku inaugurirali kao metropole europskog stripa. Danas se čini uvriježenim raspravljati o anketama o popularnosti – „Retrospektiva Žarka Bekera“ odgovara upravo na spomenutu raspravu izborom vrhunskih radova kojima je uvijek bio „pri samome vrhu“ – većina Bekerovih stripova (scenaristi su bili: Zvonimir Furtinger, Danko Oblak, Marcel Čukli, Rudi Aljinović i Žarko osobno) doživjela je reprinte. „Rekorder“ bez konkurencije jest „Zaviša“, pri čemu je svako novo objavljivanje (uključujući i albumsko) bilo u svrhu „tržišne konjunkturnosti“, a ne segmentarnih kulturoloških projekata.

Koraljka Jurčec Kos, Branka Hlevnjak, Veljko Krulčić