Kreativne radionice uz izložbu „Ideal i stvarnost: Prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti“

Radionice za djecu od 6 do 15 godina održavat će se subotom od 11 do 12,30 sati.

Potrebno se prijaviti na mail: artionica@gkd.hr

Izložba pod naslovom „Ideal i stvarnost: Prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti“ predstavlja zlatno doba mađarskog slikarstva u stilskom i tematskom presjeku razdoblja kroz djela slavnih umjetnika: Mihályja Munkácsyja, Pála Szinyeija Mersea, Lászla Mednyánszkyja, Viktora Madarásza, Gyule Benczúra, Bertalana Székelyja, Károlya Lotza, Lászla Paála, Lajosa Deáka-Ebnera i Tivadara Zemplényija. Mađarskim umjetnicima pridruženi su i hrvatski umjetnici druge polovice 19. stoljeća: Antun Aron, Joso Bužan, Ivan Tišov, Nikola Mašić, Bela Csikos Sesia, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Emanuel Vidović, Menci Clement Crnčić, Dragan Melkus i Oton Iveković koji su postavili temelje razvoja slikarskoga modernizma u Hrvatskoj.  

Izložba predstavlja sedam tematskih cjelina – povijest i romanticizam, mitologiju i arkadiju, Munkácsyja i tradiciju realizma, prizore ruralnog života, Pála Szinyeija Mersea i uvod u modernu, veličanstvene krajolike i cjelinu manifest ljepote u okviru kojih će se otkriti sličnosti i posebnosti mađarskog i hrvatskog slikarstva.

Društvo hrvatskih umjetnika organizator je prve velike izložbene manifestacije moderne umjetnosti, Hrvatskog salona, priređene 1898. godine u Umjetničkom paviljonu, kojom se u svijetu već zapažena zagrebačka škola pokazala domaćoj publici. Baš kao i u mađarskoj umjetnosti iz romantičkog historizma generirale su se teme srodne simbolizmu, a slikanje u prirodi i pred stvarnošću dobiva prednost nad umjetnim svjetovima atelijera. Mogli bismo tako determinirati dva zajednička obilježja mađarskog i hrvatskog slikarstva: simbolizam i plenerizam.

1. SLIKARSKA RADIONICA

26. 10. 2024.:  11 – 12:30 sati  

Obitelj Zrinski, koja predstavlja ponos zajedničke baštine Hrvatske i Mađarske i uživa veliko poštovanje u obje zemlje, stoljećima je oblikovala povijesni tijek i odigrala ključnu ulogu u (nacionalnom) otporu protiv Osmanlija i Austrijanaca. Uspomena na junake dugotrajne borbe protiv Osmanlija postala je sastavni dio nacionalne svijesti mađarskih plemićkih obitelji. Među mađarskim historijskim slikarima, Viktor Madarász (1830. – 1917.), odgajan u duhu francuskog romantizma i dugogodišnji stanovnik Pariza, najčešće je na svojim platnima prikazivao priče o obitelji Zrinski. Madarász je izradio nekoliko slika na temu obitelji Zrinski: nakon studije Glava Zrinskog (1858.), uslijedili su radovi kao što su Jelena Zrinska u dvorcu Munkács (1859.) i Petar Zrinski i Krsto Frankopan u zatvoru u Wiener Neustadtu (1864.).

Nakon 1670. godine i sloma urote s Frankopanima i ugarskim plemstvom, Zrinskima su oduzeti svi posjedi. Bečki dvor te je godine na više jezika izdao knjižicu koja opisuje tijek procesa, presude i njezina izvršenja trima grofovima optuženima za veleizdaju – Zrinskom, Nádasdyju i Frankopanu.

ZADATAK: Čitajući tekst Saznaj više zasigurno ćete zapaziti da je u prvoj fazi slikanja umjetnik na prozoru naslikao ukras s dvoglavim orlom, međutim, u završnoj verziji nije se usudio na prozoru naslikati isti zbog straha od političke cenzure. Povodom te priče naš će zadatak biti istražiti grb obitelji Šubić Zrinski i obitelji Frankopan, i ujedno osmisliti neki svoj grb koji bi nas najvjernije predstavio. Slikat ćemo akrilikom na drvu.  

SAZNAJ VIŠE: Dvojica muškaraca na slici, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, bili su članovi takozvane Wesselényijeve urote protiv habsburške vlasti, koja je osujećena 1671. Zajedno s nekolicinom drugih, osuđeni su na smrt zbog svojih zločina. Prema riječima samog umjetnika, vidimo zatvorenike „jutro uoči njihova pogubljenja, 30. ožujka 1671. godine, kada im je car, iz milosti, dao pola sata da riješe obiteljske poslove i oproste se od bližnjih.“ Zrinski, stariji od dvojice, već je prihvatio svoju sudbinu i ohrabrujuće stavlja ruku na ruku mladog, uznemirenog Frankopana. Urotnici su okovani zajedno za noge. Jutarnja svjetlost prodire kroz vitraje, obasjavajući lica osuđenih junaka. Carevi ljudi – dvojica visokih vojnih časnika i sudac s nalogom za pogubljenje zataknutim za pojas – razgovaraju u pozadini, dok dvojica kapucinskih redovnika bespomoćno stoje uz njih. Madarász je veliku pažnju posvetio preciznosti detalja, ekspresivnosti kompozicije i portretiranju karaktera, pri čemu potonje otkriva njegovu oštru psihološku percepciju. Slikajući prozor, Madarász je koristio crteže koje je izradio tijekom terenskih istraživanja. Međutim, u završnoj verziji na prozoru nije naslikao ukras s dvoglavim orlom zbog straha od političke cenzure. Za tadašnje promatrače slika se jasno mogla čitati kao optužnica protiv vladara – cara Franje Josipa.

2. RADIONICA CRTEŽA

09. 11. 2024.:  11 – 12:30 sati  

Judita Marka Marulića je prvi pisani ep na hrvatskom jeziku. Marulić je smatrao da je ovu biblijsku priču važno prenijeti široj publici, što se moglo jedino ako je napisana njihovim jezikom. Pisan je 1501. godine a otisnut 1521. Ep Judita sastoji se od 6 pjevanja i pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercem koji je u vrijeme renesanse bio najrasprostranjeniji stih. Njegova građa je preuzeta iz starozavjetne Knjige o Juditi, a oblikovan je na temelju hrvatske i antičke tradicije. U knjizi se opisuje kako je asirski kralj Nabukodonosor II. poslao svog generala Holoferna da opustoši Judeju. Židovska udovica Judita, čista i plemenita srca, jako pobožna i bogobojazna, otišla je u njegov šator i opila ga svojom ljepotom. Onako opijenom, njegovim mu je mačem odsjekla glavu. Nakon što su Židovi izložili Holofernovu glavu s gradskih zidina, Asirci su se u strahu razbježali. 

ZADATAK: Za temu historijskog romantizma izabrana je Csikoseva Judita i Holoferno. Na slici u prvom planu vidimo pijanog Holoferna kako leži na krevetu spuštene desne ruke na pod iz koje je otkoturala zlatna čaša dok Judita obnaženog lijevog ramena sjedi i gleda u smrtnog neprijatelja i priprema se prerezati mu vrat oštrim mačem. U drugom planu vidimo naoružane vojnike, pješadiju, i vojnike u kočiji s dva kotača, s otvorenim stražnjim dijelom, te s jednim ili dva konja za vuču. Naš će zadatak biti da nacrtamo šator i crtežom ukrasimo njegovu unutrašnjost asirskim motivima koje ćemo istražiti.

SAZNAJ VIŠE: Historijsko slikarstvo u najširem smislu označava djela koja prikazuju neki događaj prije vremena u kojem su nastala; u njega je moguće ubrojiti mitološke prizore, događaje iz Starog i Novog zavjeta te one iz starije i novije povijesti. Autori takvih djela najčešće su se služili svim dostupnim izvorima i pomagalima, kako bi mogli što vjernije prikazati neki događaj iz bliže ili daljnje prošlosti.

Prošlost će biti inspiracijom cijeloj generaciji hrvatskih umjetnika što se razvijala pod mentorskim smjernicama Ise Kršnjavoga (Našice, 1845. – Zagreb, 1927.). Kršnja­vi je studirao povijest umjetnosti i filozofiju u Beču, a slikarstvo na bečkoj i minhenskoj akademiji. Bio je prvi profesor povijesti umjetnosti na zagrebačkom sveučilištu (1877.-1918.), a potaknuo je i osnivanje Društva umjetnosti, te Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole. Upravo je Kršnjavi zamislio uređenje zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu u gornjogradskoj Opatičkoj ulici u kojoj je od 1891. do 1896. godine predstojnik tog odjela te ključna ličnost hrvatske kulture kraja 19. stoljeća. Kao prvi ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora, Kršnjavi je utjecao na velike umjetničke narudžbe i organizirao stipendije za mlade umjetnike, kako bi nastavili školovanje u inozemstvu. Bili su to Bela Csikos Sesia, Ivan Tišov, Ferdo Kovačević i Oton Iveković koji će uz već afirmirane umjetnike Vlahu Bukovca i Matu Celestina Medovića biti angažirani na oslikavanju negdašnje palače Vojkffy – Paravić na Gornjem gradu u Opatičkoj 10 otkupljene za smještaj Odjela za bogoštovlje i nastavu. U svega pet godina, kao pročelnik te ustanove dao je izgraditi niz škola i regulirati tiskanje udžbenika. Kako naši, tako su se i Mađarski umjetnici školovali u Beču, Münchenu i Parizu. Historijsko slikarstvo svima postaje alat nacionalnog otpora. Nagodbom 1867. Mađari postižu ravnopravan status s Austrijom, a 1868. sklopljena je i Hrvatsko-ugarska nagodba. Hrvatski je postao službeni jezik u unutarnjoj javnoj upravi, a u Zagrebu je osnovana neovisna hrvatska vlada na čelu s banom.

3. SLIKARSKA RADIONICA

23. 11. 2024.:  11 – 12:30 sati  

Uz Bukovca i Medovića, treći najznačajniji hrvatski umjetnik je Bela Csikos Sesia, koji će na Milenijskoj izložbi predstaviti slike iz ciklusa Homerove Odiseje: Penelopu i Kirku te simbolističko djelo Mrtvačka straža, pojedine portrete i akvarele hrvatskih gradova i utvrda. Penelopa i Kirka su remek-djela Čikoše­va slikarstva antičkoga žanra  inspirirana Homerovom Odisejom, slikana su akademskim realizmom, pri čemu čarobnica Kirka ima portretne karakteristike Čikoševe supruge Justine. Nježni i pastelni tonovi, u kombinaciji s intenzivnim crvenim i zelenim bojama, verizam u podražavanju raznovrsnih materijala i tekstura, kao i poetič­nost izraza odlike su koje ova djela povezuju s Medovićevim i Bukovčevim načinom rada, objedinjujući ih pod zajednički nazivnik zagrebačke škole.

ZADATAK: Umjetnik je uzeo slobodu da Kirku zamijeni portretom svoje supruge, pa zašto onda i mi ne bismo isto tako učinili. Hajdmo zato umjesto Kirke izabrati neku nama dragu osobu i predstaviti je svima kao Kirku čarobnicu.

SAZNAJ VIŠE: Lik krasne čarobnice Kirke, koji nam je prvi put predočila Homerova Odiseja, a zatim i mit o Argonautima, puno je puta oživio u djelima pjesnika, dramatičara i likovnih umjetnika. Kirka je kći boga sunca Helija. Odiseja nam otkriva kako je na Kirkin otok dospio itački kralj Odisej, kojeg je onamo bacila oluja kad je nakon osvojene Troje plovilo u domovinu. Kad je Odisej pristao uz obale Kirkina otoka, poslao je nekolicinu muževa da ih istraže. Kirka ih je čarobnim napitkom i zamahom čarobna pruta pretvorila u svinje. Odisej je na to odlučio prisiliti Kirku da njegovim prijateljima vrati ljudski lik. Njegova hrabrost svidjela se bogu Hermesu, dao je Odiseju biljku koja je onemogućila Kirkinu čaroliju i savjetovao ga da s isukanim mačem prisili Kirku da s njegovih prijatelja skine čaroliju. Kirka mu je to obećala, ali uz uvjet da kod nje ostane godinu dana. Da bi spasio prijatelje Odisej je na to pristao i održao svoje obećanje. Ipak, bio je radostan kad je ugovoreno vrijeme isteklo i kad je zamolio Kirku da ga pusti kući. Pustila ga je bez pogovora jer je znala da će se za kratko vrijeme radovati njegovu sinu kojeg će roditi, pa je Odiseja bogato darivala i, dajući mu još dragocjenije savjete, ispratila ga na dalek put. Na Kirkin otok Odisej se vratio još dva puta: prvi put na povratku iz podzemnog svijeta, kamo je bio pošao po Kirkinu savjetu da sazna kako da osigura sretan povratak kući, i drugi put nakon smrti da ondje nade vječni počinak. Kad je, naime, Kirkin i Odisejev sin Telegon odrastao, pošao je s nekolicinom prijatelja da traži oca. Dospio je i na Itaku, ali su je njegovi prijatelji počeli pljačkati, Odisej im se suprotstavio sa svojom vojskom, a Telegon je pohitao da im pomogne i u borbi ubio Odiseja. Kad je doznao da je ubio svoga oca, Telegon je njegovo tijelo prenio na otok Eeju i ondje ga svečano sahranio.

4.   RADIONICA DRVOREZA

30. 11. 2024.: 11 – 12:30 sati  

Godina 1896. bila je od povijesnog značaja ne samo zbog mađarskog milenija – obilježavanja tisuću godina od dolaska Mađara u Panonsku nizinu – već i zbog osnivanja umjetničke kolonije u Nagybányi koja se smatra kolijevkom mađarskog modernizma. Oszkár Glatz (1872.-1958.) i Károly Ferenczy (1862.-1917.) odigrali su ključne uloge u njezinom osnivanju. Károly Ferenczy je vodeća figura modernizma u mađarskom slikarstvu, a njegove slike iz Nagybánye predstavljaju značajne primjere plein-air naturalizma i označavaju početke modernizma.  Oko 1899. godine, Ferenczy je radio na osuvremenjivanju svog umjetničkog izraza, što je dovelo do pojave snažnih i izražajnih kolorističkih mrlja na njegovim slikama. Život siromašnih seljaka i rudara u Nagybányi potaknuo je Ferenczyja na stvaranje nekoliko slika: slikao je na otvorenom prizore iz prirode s malim brojem likova, često s motivima iz svakodnevice lokalnih šumara. Jedna od njegovih prvih slika te vrste su Drvosječe na povratku kući, koje je naslikao u više verzija. Taj trenutak prikazan na žanr slici samo je izgovor jer prava tema je sklad čovjeka i prirode.

ZADATAK: Vjerojatno većina vas ima na selu rodbinu, prijatelje, poznanike koji se svakodnevno bave seoskim poslovima. Neke od tih poslova otkrit ćemo na izložbi, a one kojih nema, sigurno ćemo se dosjetiti. Ipak sve što jedemo netko mora uzgojiti, posijati, sve alate koje pri radu koristimo netko mora izraditi, iskovati, izbrusiti, pri tom se moramo i odmoriti kako bismo se okrijepili nakon mukotrpnog rada na polju ili u povrtnjaku, u to vrijeme netko sjedi na proplanku i čuva kravice, ovce, pored njih trčkara nestašni psić dok kokice neumorno kljucaju po zemlji tražeći kukuruz, a što ako je selo ribarsko… i tako bismo mogli dugo nabrajati… no jedno je sigurno, seoski život je zasigurno mukotrpniji, ali idiličan, stoga poneseni sadržajem izložbe izradit ćemo u tehnici drvoreza u boji neke od poslova na seoskim imanjima ili jednostavno prepustiti se prikazu krajolika preoranih polja, gustih šibika, toka rijeka ili vijugavih potoka.    

SAZNAJ VIŠE: Drvorez je grafička tehnika visokog tiska. Ploča koja služi kao matrica je od drveta. Drvo se prije rada impregnira. Pripremljeni crtež prenosimo na pripremljenu ploču. Za izradu matrica koriste se mala grafička dlijeta, nožići. Kad je urezivanje gotovo ploča se premazuje tiskarskom bojom ili s više boja. Na matricu se postavlja papir i pod pritiskom valjka crtež s povišenih dijelova prenosi se na papir. Papir se skida s matrice i time smo dobili otisnuti crtež, odnosno grafički list koji se numerira i potpisuje.

5.   SLIKARSKA RADIONICA  

07. 12. 2024.:  11 – 12:30 sati  

Za Szinyeija Mersea, priroda u svom čistom i neuljepšanom obliku, viđena onakvom kakva zaista jest, predstavljala je glavni izvor nadahnuća i jednu od njegovih najdražih tema. Njegova domovina, netaknuti okoliš obiteljskog imanja u okrugu Sáros u Gornjoj Ugarskoj, s pitomim valovitim brežuljcima i blagim dolinama, bili su nepresušan izvor inspiracije za slikara. Iako Szinyei Merse nije klasični impresionistički slikar, u nekim njegovim djelima mogu se prepoznati brojne impresionističke osobine, bilo kroz odabir motiva, korištenje boja ili stvaranje atmosfere. To se može vidjeti, primjerice, u njegovim prikazima makovih polja. U tim slikama, poput Claudea Moneta, Szinyei Merse je bio fasciniran opažanjem prirodnog sklada između dviju najizraženijih komplementarnih boja – crvene i zelene. Makovima ispunjena livada jedan je od Szinyei Merseovih čestih motiva i pojavljuje se na sedam njegovih slika, ponekad prikazujući kišu, prostrani pejzaž ili seljanku koja bere cvijeće. Većinu slika s makovima Szinyei Merse je naslikao „vrlo brzo, u dvije ili tri sesije… uvijek u velikoj žurbi, jer makovi brzo venu i kiša ih lako uništi“.

ZADATAK: Kada smo u prirodi, predivni krajolici nam se otvaraju i tu ljepotu prirode sigurno svi „zabilježimo“ svojim mobitelom ili fotoaparatom. Jednu od tih lijepih pejzaža mogli biste prenijeti i na papir. 

SAZNAJ VIŠE: Pál Szinyei Merse bio je pionir mađarskog slikarstva devetnaestog stoljeća i prvi veliki kolorist. Tijekom studija u Münchenu, pohađao je glasovita predavanja Karla von Pilotyja i sprijateljio se s najuglednijim slikarima minhenske umjetničke scene tog vremena. Pál Szinyei Merse bio je jedan od glavnih inovatora u mađarskom pejzažnom slikarstvu, te je već na prijelazu iz 1860-ih u 1870-e godine usvojio najmoderniji i najsvježiji pristup. Prvo su ga inspirirali pejzaži u okolici Münchena, a potom i okolica obiteljskog imanja na sjeveru Mađarske. Jezero Starnberg, koje se nalazi otprilike dvadeset i pet kilometara od Münchena, bilo je popularno izletište u 19. stoljeću i česta tema među umjetnicima, što se vidi iz brojnih slika. Szinyei Merse se godinama vraćao ovoj temi, na platnu i na papiru. Opsežna literatura o Szinyeiju Merseu suglasna je da njegov izniman doprinos leži u tome što je, paralelno s francuskim impresionistima, ali posve neovisno od njih, otkrio kako sunčeva svjetlost razbija i mijenja boje oblika, kako koristiti komplementarne boje za stvaranje nijansi te diferencijaciju svjetlosnih efekata pomoću vrijednosti boja, čime je postigao slične rezultate kao i njegovi francuski kolege, te tako postavio temelje moderne umjetnosti u Mađarskoj. Szinyei Merse je revitalizirao pejzažno slikarstvo u mađarskoj umjetnosti devetnaestog stoljeća i predstavio inovativan pristup prirodi prema načelima plenerističkog slikarstva. Kako je istaknula Anna Szinyei Merse, koja je sastavila katalog njegovih radova, njegov doprinos povijesti mađarske umjetnosti je u tome što je „omogućio mađarskom slikarstvu da po prvi put drži korak s najnovijim europskim trendovima”.

Radionice za vrtiće i škole organiziramo svaki radni dan osim ponedjeljka prema dogovoru s profesorima i pedagoškim djelatnicima.

Radionice za odrasle i dalje su svake srijede od 18 do 20 sati.

Tekst: Liljana Velkovski
muzejska savjetnica pedagoginja, voditeljica Artionice