Bojan Šumonja: Postojanost slikanja (Retrospektiva 1990. – 2015.)

sumonja2

15. 10. – 15. 11. 2015.

Izložbom Postojanost slikanja, (Retrospektiva 1990. – 2015.), istaknutog istarskog umjetnika Bojana Šumonje, MSUI/MACI u skladu sa svojim programskim načelima, nastavlja s godišnjim predstavljanjem po jedne retrospektivne izložbe značajnih istarskih umjetnika srednje generacije. Primarna namjera tih izložbi je upoznati, prvenstveno mlađu publiku, sa stvaralaštvom koje je kreiralo istarsku suvremenu likovnu scenu, te su do sada predstavljeni sažeti opusi Erosa Čakića, Egidia Buducina, Roberta Paulette i Đanina Božića s naglaskom na recentnim radovima  tih umjetnika.

 sumonja4Bojan Šumonja generacijski je blizak navedenim autorima, a izložba Postojanost slikanja, (Retrospektiva 1990. – 2015.), predstavlja presjek njegova rada u zadnjih dvadesetipet godina, odnosno razdoblje od četvrt stoljeća intenzivnog slikarskog stvaralaštva. Premda po naobrazbi akademski kipar (diplomirao je kiparstvo na Accademia dell’ Belle Arti u Veneciji 1984. godine) Šumonja se već tijekom studija opredjeljuje za slikarski poziv, pa će se skulptura u njegovom opusu pojavljivati uglavnom rijetko i sporadično, skicozno ili kao projekt – maketa. Slično je i s drugim medijima kojima se povremeno bavio (instalacija, video, hologrami), pa premda su rezultati impresivni, Šumonju se prvenstveno percipira i tumači kao slikara, što on cijelim svojim bićem i jest. Možda se u njega slikarski gen aktivirao tek na Akademiji pod utjecajem burnog slikarskog povratka koji se desio upravo u gradu na lagunama 1980. godine, kada je Bonito Oliva na Biennalu predstavio slikare Transavangarde. Ako je Bojan Akademiju upisao u vrijeme kraja modernističkog ikonoklazma, diplomirao je one godine kada je drugi veliki talijanski kritičar, Maurizio Calvesi na 41. izdanju iste manifestacije, predstavio slikare Anakronizma izložbom znakovita naziva Arte allo spechio (Umjetnost u zrcalu), u kojem govori o umjetnosti što  reflektira sebe samu, gledajući u vlastitu prošlost te citirajući i reinterpretirajući remek-djela antičkih, renesansnih i modernih umjetnika.

sumonja6 sumonja5Nakon umjetničkog formiranja Šumonja u devedesetim godinama proteklog stoljeća stasa u potpunosti zrelog i iskusnog umjetnika naglašene manirističke vokacije koji se referira prvenstveno na iskustva anakronizma, ali i novog njemačkog ekspsresionizma učinivši začudan postmodernistički spoj antike, renesanse, baroka, klasicizma, moderne  i nove ekspresije. Ako bi se govorilo o imenima iz povijesti umjetnosti ili Šumonjinih suvremenika onda su to svakako, osim  univerzalnog poimanja antičke plastike, Massacio, Holbein, Velázquez, Ingres, Goya, Blake, Manet i Picasso ili Omar Galliani, Jörg Immendorf, Anselm Kiefer i A.R. Penck. Doista impozantna lista koja dakako nije nasumce izabrana pošto njene protagoniste povezuje sličan koncept koji je u ikonografskom smislu baziran na enigmi i mistici, a u slikarskom na akcentiranju svjetla i tonskom koloritu, što je Bojanovom umjetničkom duhu izuzetno blisko. U radovima što slijede sve više do izražaja dolazi autorova razigrana mašta inicirana njegovim interesom za mitsko i fantastično. Ta prepoznatljiva autorova ikonografija sada je obogaćena s vidljivim biljezima suvremene pop kulture, prvenstveno stripa i filma, ali i slikarstva Francisca Goye i Williama Blakea. Onirični elementi gradbeni su i prepoznatljivi dio Šumonjina slikarstva, te ne čudi da u skladu s anakronističkim promišljanjem poseže za Blakeom i Goyom. U slikama nastalim devedesetih godina do punog izražaja dolazi postmodernistička Šumonjina vokacija koju ostvaruje smionim i bezobrazno hrabim spajanjem različitih povijesnih reminiscencija, tradicije i suvremenosti, a sve to vješto i s lakoćom oblači plaštom mitoloških snoviđenja.

sumonja1Krajem 2000. godina Šumonja započinje svoj, do sada, najpoznatiji ciklus Ovce. Velike kompozicije prikazuju stada ovaca koje stisnute u pejzažu, međusobno isprepletene pokazuju svoju nemoć i lakovjerje. Poznat kao autor koji se u svom dosadašnjem opusu nije obazirao na političke i sociološke analize u ovom ciklusu metaforički progovara i o tome. Slično će biti i s njegovim video i hologramskim radovima, te najnovijim slikama koje prikazuju nebrigu i zlostavljanje djece te usamljene individualce koji nadljudskim naporima žele savladati naizgled nepremostive prepreke koje im postavljaju zakoni i ponašanje društva u kojem žive. Ne napuštajući svoj rafinirani slikarski izraz, Šumonja sada nenametljivo progovara o našem vremenu u kojem je svaka individualnost postala nepoželjnom jer primarni je cilj izjednačiti jedinke i pretvoriti ih u poslušno stado koje će u svakom detalju svog života ovisti od milosti korporacijskih ili državnih vlasti.

Iz teksta Mladena Lučića

Životopis:

Bojan Šumonja rođen je 29.10.1960. godine u Puli, gdje je i završio srednju umjetničku školu. Likovnu akademiju upisuje u Veneciji, (Accademia di belle arti di Venezia) gdje je diplomirao na odjelu skulpture, u klasi prof. Tramontina 1984. godine. Od 1985. do 1987. godine boravi u Milanu, gdje uči grafiku dubokog tiska, te radi dizajne interijera, baveći se istovremeno skulpturom i slikarstvom. U to vrijeme ima i svoju prvu, u javnosti i u kritike vrlo zapaženu samostalnu izložbu u milanskoj galeriji ALEPH. Vraća se u Pulu 1987., gdje zajedno sa nekoliko suradnika osniva HDLU Istre, te Multimedijalni centar Fort Bourguignon. Bavi se organiziranjem izložbi, koncerata, predstava, happeninga, scenografijom itd. 1990. godine sa Đaninom Božićem osniva neformalnu art grupu pod nazivom ARTSI a istovremeno je i član rock grupe Francija Blaškovića, Gori ussi Winetou s kojom snima nekoliko ploča i nastupa na brojnim koncertima. Devedesete godine provodi u Hrvatskoj i u inozemstvu, izlažući na brojnim samostalnim i skupnim izložbama (Italija, Njemačka, Švicarska, Francuska, Portugal… ). Krajem devedesetih započinje suradnju s Brankom Sušcem i kazališnom skupinom DR INAT s kojom radi na nekoliko projekata, (Ružičasti snovi, 2000., Rubikov bunar, 2001.  …). S grupom suradnika (Gradska radionica iz Pule) radi na resturaciji, rekonstrukciji i konzervaciji zidnih oslika na opatijskim vilama  Angiolini  i Gorovo, a projektira i realizira niz interijera. U suradnji s  FABRIKOM sudjeluje na izradi idejnih rješenja interijera poslovnica Hrvatske turističke zajednice u Europi. Bavi se i grafičkim designom, oslikavanjem tekstila, 3 D vizualizacijama i grafikom. Sudionik je brojnih likovnih kolonija u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dosada je izlagao na preko 200 skupnih i 90 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a predstavljao je Hrvatsku na mnogim uglednim likovnim manifestacijama u svijetu. Dobitnik je više nagrada za svoj rad.

sumonja8Njegovi se radovi nalaze u mnogim privatnim i javnim zbirkama između ostalog u Modernoj galeriji, Zagreb; Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Muzeju suvremene umjetnosti Istre, Pula, Zavičajnom muzeju Grada Rovinja, Obalnim galerijama Piran… 2007. godine u izdanju HDLU Istre tiskana mu je monografija za koju je tekst napisao Igor Zidić. Trenutno je član vijeća za likovnu umjetnost pri Ministarstvu kulture RH. Jedan je od autora Istarske kulturne strategije. 2013. zajedno sa Robertom Paulettom i Teom Bičić osniva umjetničku organizaciju ROBOT i galeriju Poola u Puli.

Na izložbi Postojanost slikanja u MSUI/MACI biti će zastupljeno šezdesetak slika Bojana Šumonje, što predstavlja sažeti presjek isključivo slikarskog stvaralaštva. Nakon što će premijerno biti prikazana u Puli, izložba seli u Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (rujan 2105.), te u Galeriju Klovićevi dvori u Zagrebu (studeni / prosinac 2015.)

Kustos izložbe: Mladen Lučić, muzejski savjetnik MSUI/MACI