STRASNA LJEPOTA / Izbor iz zbirke Dagmar Meneghello

25. 5. – 24. 6. 2017.

Otvorenje izložbe u četvrtak, 25. 5. 2017. u 20 sati

Začuđujuće likovno bogatstvo sakupljano je na Palmižani, na malom hvarskom otočiću sv. Kliment. Zbirku je s iznimnom motivacijom, s ljubavlju i znanjem, stvorila na otok doseljena Zagrepčanka, nekoć novinarka, Dagmar Meneghello, koja je, čuvajući i obnavljajući obiteljsku baštinu, naslijeđeni prirodni i kulturni ambijent oživjela ugostiteljskom djelatnošću i duboko ga prožela stvaralačkim sudjelovanjem.

Svoj odlazak iz gradske sredine Zagreba ubrzo je nadoknadila intenzivnim druženjem s umjetninama, a potom i sustavnim pozivanjem samih umjetnika, koji su u povlaštenom okružju mora i sunca, svjetlosti i zraka, neposredno reagirali vitalnom energijom. Kako je često pozivala mlade, upravo stasale, slikare i kipare, njezino im je gostoprimstvo znalo biti prvi korak u društvenoj recepciji, a Dagmar im je svojim vezama u inozemstvu također znala omogućiti i daljnje korake u ozbiljnoj afirmaciji.

 

Premda mnoga od okupljenih djela nisu nastala u „rajskoj“ palmižanskoj okolini, zbirka ima dominantu hedonističkog predznaka, slike i kipovi pretežno afirmiraju ljepotu i živost ljudskog tijela, odnosno slikovitost i bujnost krajolika. Doista, Dagmar Meneghello se u svojoj kolekciji najradije opredjeljuje za djela erotskoga nadahnuća i za ostvarenja snažnoga, prepoznatljivoga osobnog pečata.

Rasponi odabranih umjetnika idu od klasika hrvatskog modernizma, preko zrelih i zaokruženih opusa takozvane srednje generacije, pa do sasvim mladih darovitih početnika, s time da oscilacije ukusa obuhvaćaju nomadske i postmodernističke pozicije te iznimno relevantnu dionicu ženskih autorica i feminilnog senzibiliteta.

Cjelina zbirke ima muzejski i galerijski karakter, a antologijski izbor na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori kao pars pro toto prenosi nam neosporne sakupljene likovne vrijednosti i svjedoči izrazitost i domišljenost suputničkog praćenja i kolekcionarskog angažmana osnivačice zbirke Dagmar Meneghello.  (…)

Iz teksta Tonka Maroevića