Vuco: zatečeno stanje, monografska izložba

Vrijeme trajanja: 7. 5. – 29. 6. 2025.

Mjesto: Galerija Klovićevi dvori, 1. kat
Autorica izložbe: Jasmina Bavoljak
Kustosica izložbe: Anamarija Komesarović
Izbor radova i likovni postav: Jasmina Bavoljak i Branko Franceschi

Slijedom izložbi nazvanih moderni klasici, Galerija Klovićevi dvori, nakon izložbi Nives Kavurić Kurtović, Nevenke Arbanas, Nikole Reisera, Mersada Berbera, Zlatka Kesera i dr., otvara monografsku izložbu jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća, Mire Vuce. Nakon dugog niza godina publici će se pokazati presjek cjelokupnog i višegodišnjeg stvaralaštva kipara prisutnog na sceni već više od pedeset godina, profesora Akademije likovnih umjetnosti do umirovljenja i dobitnika nagrade HDLU – a  za životno djelo 2017. godine.

Ranu karijeru Mire Vuce obilježilo je sudjelovanje u radu grupe Biafra, koja je djelovala od 1970. do 1978. godine. Ovo je razdoblje odredilo njegova umjetnička promišljanja i stremljenja prema aktivizmu i društveno angažiranoj umjetnosti, najčešće pesimističkog raspoloženja. Protivljenje socijalnoj ravnodušnosti u likovnom smislu se u njegovom djelu očitovalo kroz borbu protiv domaće apstrakcije, a posebice protiv sebi dovoljne konceptualne umjetnosti. U njegovim oblicima nove ili violentne figuracije ogleda se ekspresionistička silovitost i žestina u kojoj je prisutna ivančićevska i baconovska dramatičnost. Kritika je opisala skulpture iz ovog perioda kao oblik tzv. “radikalnog realizma” u egzistencijalnom ključu (Z. Rus). Umjesto  trajnih materijala poput bronce, Vuco je preferirao nestandardne, često  efemerne materijale poput poliestera. Ti materijali postaju ključni za razumijevanje karaktera ove izložbe. U kasnijim radovima, poput serije reljefa iz osamdesetih godina, očituje se pomak prema taktilnijem izrazu, koji se postupno razvija u slikarstvu.     

 
Nakon raspada grupe Biafra kod Vuce se javljaju lakše teme. Izvodi  grupe anđela pojačanih bojom ili postole u terakoti, te se u tom periodu ukazuje se kao kipar vica, šaljivih i duhovitih replika, krajnje osoban, autorefleksivan i meditativan.

Umjetnik je neka svoja djela vezao i uz preokupacije poput portreta i javnih spomenika (npr. spomenik Tinu Ujeviću u Varšavskoj ulici, Zagreb, 1991.).

Osim  kiparstvom Miro Vuco se bavi  i slikarstvom. Slike su ekspresivne, gustih i teških namaza, reljefne enformelne strukture. Paleta mu se proteže od crnih, tamnih i mračnih  pastelnih premaza, do svijetlih i žarko crvenih boja koje zrače radošću – na ovoj izložbi, po prvi će puta biti predstavljene hrvatskoj publici.

Vucinu umjetnost karakterizira raznorodnost i razigranost: morfološka i tematska znatiželja kao i interes za eksperimentalna rješenja. Ovom izložbom zaokružuje se višedesetljetna umjetnička praksa Mire Vuce, koja je započela u razdoblju društvene nesigurnosti 1970-ih, a traje do današnjih dana, obilježenih drugačijim, ali podjednako izazovnim okolnostima. Vuco i dalje ostaje aktivan u promišljanju uloge umjetnosti u suvremenom kontekstu.